Karadžićeva odbrana smatra da uprava pritvorske jedinice u Hagu na ovaj način krši njegovo pravo na porodični život i podsjeća da je u tom pritvoru već 11 godina, a posjete porodice mogu da se ostvare tek dva puta godišnje.
U žalbi Karadžićev advokat Piter Robinson ukazuje da će se njegov pritvor produžiti još nekoliko mjeseci, dok Sekretarijat Mehanizma ne pronađe državu u kojoj će on izdržavati kaznu doživotnog zatvora i podsjeća da je oko 1.775 kilometara udaljen od porodičnog doma na Palama.
Takođe se pozvao na presudu Evropskog suda za ljudska prava koji smatra da su vlasti dužne da zatvorenicima omoguće i osiguraju pravo na porodični život, posebno jer je to bitno za njihovu rehalibitaciju.
Karadžićev advokat u žalbi podsjeća da je tehnologija video poziva lako dostupna u zatvorima širom svijeta, uključujući i zatvorenike iz Mehanizma koji služe svoje kazne u drugim zemljama, kao što su Finska i Poljska.
“Upravo iz razloga što su zatvorenici bili zatvoreni daleko od svojih porodica, holandski zatvorski sistem omogućio je video pozive za zatvorenike iz Norveške koji služe kazne u Holandiji”, podsjeća se u žalbi.
Zbog svega navedenog Robinson smatra da predsjednik Mehanizma treba da preinači odluku Sekretarijata i naloži mu da u određenom roku uvede mogućnost video poziva iz pritvorske jedinice u Hagu.
Žalbeno vijeće Mehanizma u Hagu osudilo je 20. marta Karadžića na doživotni zatvor zbog genocida u Srebrenici i zločina prtiv čovječnoasti, kršenja zakona i običaja ratovanja.
Ovom odlukom preinačena je prvostepena presuda Tribunala u Hagu kojom je u martu 2016. godina bio osuđen na 40 godina.