Na komemoraciji Vahidinu Musemiću koja je održana danas u Vijećnici, od legendarnog fudbalera Sarajeva i reprezentacije Jugoslavije biranim riječima oprostili su se članovi porodice, saigrači i prijatelji. Senad Hadžifejzović oprostio se od legendarnog Musemića, istakavši kako je on prva zvijezda koju je upoznao u životu.
„Kada sam u dnevniku govorio o rahmetli Vahidinu, i sada kada govorim o njemu razmišljam da li sam i ja subjektivan ili objektivan. Subjektivan – zato što ga znam od svoje šeste, sedme godine. On je prva zvijezda koju sam upoznao u životu. Pa onda mislim da i kroz to lično upoznavanje, tu moju prvu fasciniranost zvijezdom – možda sam presubjektivan.
Biti prvi u Jugoslaviji, biti drugi u Evropi, što je on u svojoj kratkoj karijeri, postigao je nešto nevjerovatno i veličanstveno. Zašto se o njemu više ne zna i više ne govori? E tu sam subjektivan zato što znam o čemu se radi. Njegova skromnost, njegova povučenost i neisticanje u prvi plan je nešto što je čak meni, neobjašnjivo. Mislim na moje „nagovaranje“ da bude gost u emisiji, njegova skromnost se ogledala u tome: „Neka polako, ima kada i tako dalje, govorio je Musemić. Njegova skromnost ogledala se i u tom njegovom „bježanju“ iz fudbalskih struktura. Prihvatao je da ga se ne prihvata u te strukture, klubove i saveze. Sve ovo odražava karakter jednog čovjeka koji kao da je htio da bude u sjeni, ai drugi su ga tako doživljavali. Slobodan Đurasović je napravio fenomenalnu knjigu o njemu o Vahidinu i o Mirzi Delibašiću – „Svjetla za daljine“ i sam taj njegov osjećaj da takva dva lika, ta dva karaktera izdvoji u jednu knjigu govori mnogo o tome“.
Hadžifejzović se prisjetio i svog prvog susreta sa Vahidinom. Cjelokupno obraćanje pogledajte na našem Youtube kanalu.