Ugledni bosanskohercegovački ekonomski analitičar Admir Čavalić kaže kako BiH u tom kontekstu dijeli sudbinu regije, pri čemu, primjerice, Srbija ima daleko nepovoljniji odnos penzionera i radnika. Ono što je, naglasio je, specifično za BiH jest činjenica da imamo vrlo neaktivnu radnu snagu, odnosno veliki broj radno sposobnih, a neaktivnih građana. Pojedinci, kaže Čavalić, ne rade po deset i više godina, a to ukazuje na dublji problem te bi se takva situacija mogla objasniti ili činjenicom da nema tržišnih prilika ili su radni odnosi nepovoljni za radnike.
Struktura
Naravno, tomu treba dodati i da se veliki broj radno sposobnih iseljava, pri čemu Čavalić napominje kako dio njih, a posebice sezonci, ostaje prijavljen u BiH. Sve to zajedno govori o tomu koliko je zapravo komplicirana statistika rada u BiH.
Prema podacima dobivenim iz ankete o radnoj snazi koja je provedena od oktobra do decembra 2020., u četvrtom tromjesečju 2020. godine u BiH su bila 1,4 miliona aktivnih stanovnika, od kojih je 1,1 milion (83,4 posto) zaposlenih i 235 hiljada (16,6 posto) nezaposlenih. U istom periodu broj neaktivnih osoba iznosio je 1,51 milion i nije se mijenjao u odnosu na treće tromjesečje 2020. godine. Kada je riječ o broju zaposlenih, on se u četvrtom tromjesečju 2020. godine u odnosu na prethodno tromjesečje smanjio za 2,8 posto, što je prouzročeno smanjenjem poljoprivrednih i građevinskih radova u zimskom periodu. Broj nezaposlenih osoba u istom periodu povećao se za 17,3 posto.
U četvrtom tromjesečju 2020. godine stopa aktivnosti bila je 48,2 posto, zaposlenosti 40,2, nezaposlenosti 16,6, dok je stopa neaktivnosti iznosila 51,8 posto.
Istovremeno, u kontekstu obrazovne strukture nezaposlenih osoba vidljivo je kako 70,6 posto osoba ima završenu srednju školu i specijalizaciju, slijede osobe sa završenom višom školom, fakultetom, magisterijem, doktoratom – 15,4 posto i osobe sa završenom osnovnom školom ili nižim obrazovanjem – 14 posto.
Već duži niz godina konstantno se upozorava na scenarij koji se i dalje odvija nesmanjenom brzinom – iz BiH curi radna snaga, sve veći broj radno sposobnog stanovništva posao i sreću traži izvan granica države, a sve to, između ostalog, vodi i nepovoljnom odnosu radnika i penzionera. Opća je procjena da, kako bi sistem bio održiv, broj radnika i penzionera treba biti 2:1, no u BiH on je puno bliže omjeru 1:1. Zajednički set socioekonomskih reformi za period 2019. – 2021. dao je ocjenu stanja prije pandemije iz koje je jasno kako su potrebne značajne strukturne promjene u kontekstu olakšavanja poslovanja.
Nužne reforme
Naime, BDP po glavi stanovnika u BiH na nivou je tek jedne trećine iznosa u EU. Slab razvoj privatnog sektora i niska razina investicija predstavljaju značajan izazov imajući u vidu činjenicu da je privatni sektor dokazani generator dugoročnog razvoja ekonomije. Međutim, privatni sektor trenutačno je premali, ima poteškoća ostati konkurentan i nedostaje mu potrebne dinamičnosti za izvozno orijentirani rast. Njegov udio u bruto domaćem proizvodu zemlje tek je 65 posto i najniži je u regiji, dok je produktivnost rada manja od polovine sedam manjih gospodarstava u tranziciji u Evropi.
Stoga su se entiteti obvezali kako će poduzeti odlučne korake u smjeru smanjenja poreznog opterećenja rada kako bi potaknuli konkurentnosti i omogućili dodatno povećanje plaća, a u cilju unapređenja poslovnog okruženja i jačanja jedinstvenog ekonomskog prostora, oba entiteta su najavila kako će pojednostaviti i uskladiti postupke registracije poduzeća te procedure izdavanja licencija.