Bosna i Hercegovina suočava se s dugogodišnjim padom nataliteta, čije se posljedice sve više odražavaju i na obrazovni sistem. U posljednje tri školske godine broj osnovaca smanjen je za 7.758, dok je u istom periodu broj prvačića pao za 853. Istovremeno, Federacija BiH je u posljednjih pet godina ostala bez 47 osnovnih škola. Posebno je zabrinjavajuća situacija u pojedinim manjim općinama, poput Dobretića, gdje osnovnu školu pohađa svega sedam učenika. Podaci o broju rođenih i umrlih dodatno potvrđuju negativan prirodni priraštaj i dugoročne demografske izazove s kojima se zemlja suočava.
Demograf Adnan upozorava za „Avaz“ da su ovi podaci potvrda ranijih prognoza o posljedicama negativnog prirodnog priraštaja i iseljavanja stanovništva.
Crne prognoze
– Kada sam krajem 2020. godine u medijima upozoravao da nam zbog negativnih demografskih trendova i iseljavanja prijeti masovno zatvaranje škola, mnogima su te prognoze zvučale pretjerano pesimistički. Nažalost, današnji podaci – da smo u samo tri školske godine ostali bez 7.758 osnovaca i da broj prvačića konstantno opada: samo su precizna realizacija onoga što sam već predviđao. Podsjetit ću da sam krajem 2020. godine izjavio sljedeće:
Do 2033. broj učenika u osnovnim školama će pasti minimalno za četvrtinu u odnosu na trenutno stanje. Sada je broj učenika u školama 270.000, a past će ispod 200.000. Da ne uzimamo u obzir neke velike migracije. Dakle, izgubit ćemo 60.000 djece.
Ovi podaci nam govore da je demografsko stanje u Bosni i Hercegovini kritično i da ulazimo u fazu trajnog demografskog sloma. Glavni generatori ove krize nisu se promijenili – naprotiv, oni se samo usložnjavaju. Imamo višedecenijski negativan prirodni priraštaj, ali ono što posebno ubrzava ovaj pad jesu masovne migracije stanovništva. Kada ljudi, a posebno mladi i radno sposobni s djecom, ne vide perspektivu, stabilnost, uređen zdravstveni i obrazovni sistem – odlaze. Smanjenje broja osnovaca je samo najočitiji simptom dublje društvene i ekonomske krize koja nam se već direktno odražava na tržište rada i ukupni ekonomski potencijal.
Prazne sredine
Primjeri poput Dobretića sa samo sedam učenika u cijeloj osnovnoj školi više nisu izolovani incidenti, već bolna ilustracija procesa koji se odvija već duže vrijeme – tihe eutanazije manjih i ruralnih sredina u BiH.
– Ovakvi primjeri nam jasno pokazuju da se unutrašnjost i rubni dijelovi naše zemlje ubrzano prazne. Opasnost da pojedine lokalne zajednice u bliskoj budućnosti ostanu gotovo potpuno bez stanovništva apsolutno postoji i ona je već u poodmakloj fazi. Kada mala općina ostane bez škole, ona gubi osnovni demografski stub. Bez ravnomjernog regionalnog razvoja, ekonomske diversifikacije, infrastrukture i radnih mjesta, ljudi nemaju nikakav razlog da ostanu. Posljedica toga je da nam se stanovništvo sve više koncentriše u nekoliko većih gradskih centara, dok ostatak zemlje ostaje pustoš, što dugoročno mijenja i geoprostornu i ekonomsku sliku cijele države.
Gašenje škola
– Ovaj trend će se apsolutno nastaviti i u narednim godinama, i to istim, ako ne i ubrzanim tempom. Projekcije jasno pokazuju da će se baza djece u školskom sistemu u narednoj deceniji dodatno smanjivati.
Posljedice po demografsku i društvenu sliku zemlje bit će višestruke i dugotrajne:
1. U samom obrazovnom sistemu suočit ćemo se sa viškom prostornih kapaciteta, problemom viška ili neadekvatne alokacije nastavnog kadra te sve češćim kombinovanim odjeljenjima, što direktno utiče na kvalitet obrazovanja.
2. U ekonomskom smislu, urušava se baza buduće radne snage. Zemlja sa sve starijim stanovništvom i sve manjim brojem radno sposobnih ljudi dugoročno gubi održivost penzionog i zdravstvenog fonda.
Bez sistemskih mjera, usmjerenih na ekonomske reforme, stabilizaciju uslova života za mlade porodice i vraćanje povjerenja u institucije, svaka priča o ekonomskom napretku ostaće prazno slovo na papiru, dok nam škole i općine iz godine u godinu budu gasile svjetla – zaključio je on.