Nakon vijesti o smrti Ratka Mladića, osuđenog za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine, te brojnih reakcija koje su uslijedile u javnosti, svoje iskustvo iz ratnih godina u Bosni i Hercegovini podijelio je i David Turnley, višestruko nagrađivani američki fotoreporter.
U svom svjedočenju Turnley se prisjetio 1995. godine, fotografija koje je tada napravio i susreta s ljudima koji su preživjeli masakre u Žepi i Srebrenici, ali i trenutka kada je stao pred Ratka Mladića.
Godine 1995, nakon masakra u Žepi i Srebrenici, fotograf je pratio novinara časopisa TIME kako bi fotografisao Mladića.
Neposredno prije toga fotografisao je preživjele iz ovih enklava, žene, djecu i starije muškarce koji su bili prisiljeni pješačiti kilometrima od mjesta gdje su njihovi voljeni ubijeni i sahranjeni u masovnim grobnicama.
„Sjećam se njihovih lica, njihove tišine, njihove tuge“, naveo je Turnley, prisjećajući se tih dana.
Njihovi životi bili su potpuno uništeni nezamislivim gubitkom ljudi koje su voljeli. Ali, među tim prizorima bola, u sjećanju mu je ostalo i nešto drugo – nježnost koju su preživjeli pokazivali jedni prema drugima i izuzetno dostojanstvo kojeg su se, uprkos svemu, držali.
Upravo je to, kako navodi, osjećao da treba fotografisati i podijeliti sa svijetom – ne samo patnju, već i ljudskost i dostojanstvo ljudi koji su je proživljavali.
A onda je stao pred Ratka Mladića.
„To što sam tako nedavno bio među ljudima čiji su životi bili uništeni, a zatim stati pred odgovornog čovjeka, bilo je jedno od najjezivijih iskustava u mom životu“, prisjetio se Turnley.
To iskustvo, kaže, nosi sa sobom i danas.
Ratko Mladić preminuo je u zatvoru u Haagu, gdje je služio doživotnu kaznu zatvora za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine.
„Ove fotografije su iz tog vremena“, zaključio je Turnley.