Oko 5.000 ljudi krenulo je jutros iz Nezuka kod Sapne, put Potočara kako bi odali počast hiljadama ubijenih muškaraca i dječaka u genocidu u Srebrenici u julu 1995. godine.
U naredna tri dana kretat će se trasom kojom su Srebreničani u ljeto prije 29 godina pokušavali doći do slobodne teritorije – Tuzla ili Kladanj. Preživjeli Srebreničani i ove godine su bili na čelu kolone “Marša mira”. Među onima koji su bili u koloni bio je i ambasador Republike Turske u Bosni i Hercegovini Sadik Babur Girgin.
Učesnici “Marša mira” bi u Potočare trebali stići 10. jula, a dan kasnije prisustvovati kolektivnoj dženazi u mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari na kojoj će ove godine biti ukopani posmrtni ostaci još 14 žrtava genocida.
“Marš mira” koji se ove godine organizuje 20. put u okviru obilježavanja 29. godišnjice genocida nad Bošnjacima “Sigurne zone Ujedinjenih nacija” Srebrenica, za preživjele Srebreničane predstavlja neku vrstu liječenja trauma ali i obavezu da svoja iskustva i priče ispričaju i prenesu mlađim generacijama.
Suljo Čakanović, predsjednik Pododbora za “Marš mira”, kazao je da su izvršene sve tehničke pripreme sa logističkom podrškom.
“Trasa “Marša mira’ bit će nepromijenjena, očišćena i sigurna za prolazak svih učesnika”, pojasnio je Čakanović navodeći da će i ove godine biti oko 5.000 učesnika.
Istakao je da je praksa pokazala da svake godine imaju više učesnika od prijavljenog broja.
“Zadovoljan sam jer je ovo 20. godišnjica ‘Marša mira’ koji je zadržao svoj trend poruke mira i da se nikada i nikome ne ponovi Srebrenica. I ovaj ‘Marš mira’ ima za cilj odavanje počasti nevino ubijenim Bošnjacima u julu 1995. godine. Imamo učesnike iz mnogih evropskih zemalja kao i Amerike i Australije. Tu su učesnici iz Srbije, Hrvatske, Crne Gore, Slovenije, Austrije, Njemačke, Finske, Danske, Francuske, Holandije, Irana i Turske”, dodao je Čakanović.
Grupa od oko 100 ljudi na ovogodišnji “Marš mira” stigla je iz Turske. Među njima je i Mustafa Ergun iz Istanbula.
“Tu su ljudi iz različitih turskih gradova. Ja u ‘Maršu mira’ učestvujem od 2017. godine. Tu smo svake godine, naša grupa raste iz godine u godinu tako da nas je sada tu oko 100. Kada sam prvi put došao na ‘Marš mira’ mislio sam doći ću tada i to je to. Međutim, ovo je sada za nas postala neka vrsta obaveze, dužnosti. Svake godine želimo doći i smatramo da trebamo biti tu”, poručio je Ergun.
Među učesnicima je i Mehnur iz Istanbula. Njena porodica se prije 50-tak godina preselila iz Novog Pazara u Turske.
“Prošle godine sam prvi put bila na ‘Maršu mira’. Bilo mi je jako teško. Nije lako hodati 100 kilometara, ali onda sam sebi rekla da me niko ne tjera i ne želi da ubije, imam da pijem vodu, jedem…Ovdje sam da odam počast žrtvama genocida”, kazala je Mehnur.
Iz Istanbula je stigao i Yusuf Ahmet Kulca. Treći put učestvuje u “Maršu mira”.
“Kako koji put učestvujem tako raste i naša odgovornost. Želimo da učestvuje i da pozovemo što više mladih ljudi ovdje. Potrebno je da se genocid ne zaboravi”, dodao je Kulca, prenosi Anadolu.
“Marš mira” je memorijalna manifestacija koja se održava svake godine, u julu, u povodu obilježavanja godišnjice genocida nad Bošnjacima “Sigurne zone Ujedinjenih nacija” u Srebrenici iz jula 1995. godine.
“Marš mira” ima za cilj i izgradnju, unapređenje i njegovanje kulture sjećanja na genocid nad Bošnjacima u Srebrenici te onemogućavanje negiranja, poricanja i relativiziranja zločina genocida.
”Marš mira” traje tri dana i učesnici pješače na stazi dugoj oko stotinu kilometara od Nezuka do Potočara. Ovom stazom u suprotnom smjeru, od Potočara do Nezuka, su se u julu 1995. godine izvlačili i probijali Bošnjaci prilikom okupacije i zauzimanja “Sigurne zone Ujedinjenih nacija” Srebrenica od strane srpskih vojnih i policijskih formacija.
Učesnici “Marša mira” dnevno pješače oko 30 kilometara i na određenim mjestima staza je izuzetno naporna, nepristupačna i zahtjeva solidnu fizičku spremnost učesnika.
U Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari do sada je ukopana 6.751 žrtva genocida, dok je 250 žrtava ukopano u mjesnim mezarjima po odluci preživjelih članova porodica.
Žrtve potječu iz različitih općina, a najviše ih je s područja Srebrenice, Bratunca, Vlasenice, Zvornika i Milića. Žrtve genocida pronađene su na 150 različitih lokaliteta, od čega je riječ o 77 masovnih grobnica. Najmlađa do sada ukopana žrtva u Potočarima bilo je novorođenče, djevojčica Fatima Muhić, a najstarija nana Šaha Izmirlić, rođena 1901. godine.
Za više od hiljadu žrtava genocida još uvijek se traga.
Pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS), pod komandom tadašnjeg predsjednika RS-a Radovana Karadžića i glavnog komandanta VRS-a Ratka Mladića, tokom genocida u Srebrenici i okolini u julu 1995. godine ubili su više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka.
Zločin u Srebrenici, najveći na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata, okarakterisan je kao genocid pred domaćim i međunarodnim sudovima.
Radovan Karadžić pravomoćno je osuđen pred Mehanizam za međunarodne krivične sudove
(MMKS), nasljednikom Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u Hagu na kaznu doživotnog zatvora za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja tokom rata u BiH.
Ratko Mladić također je proglašen krivim za genocid i osuđen na doživotnu kaznu zatvora pred istim sudom u Hagu.
Za zločine na području Srebrenice osuđeno je najmanje 47 osoba na više od 700 godina zatvora.