Bivši ukrajinski ambasador u BiH i Hrvatskoj, Oleksandr Levchenko, za “Face.ba” piše o situaciji u Ukrajini, prenoseći aktuelna dešavanja koja su potaknuta ruskom agresijom na Ukrajinu.
“20.maja ističe petogodišnji mandat predsjednika Ukrajine Volodimira
Zelenskog. U međuvremenu, vlada Ukrajine ostaje legalna i legitimna. Ona će
vršiti ovlasti za ukidanje vanrednog stanja i održavanje novih izbora, u skladu sa
zakonom. Izbori za vrijeme vanrednog stanja su zakonom zabranjeni i tehnički
nemogući. Međutim s dolaskom 20. maja 2024. godine, sve je više sporova oko
pitanja mogućnosti održavanja novih predsjedničkih izbora u Ukrajini i legitimiteta
V. Zelenskog. Iako ovo pitanje nije problematično unutar zemlje, jer apsolutna
većina predstavnika političkih elita i običnih građana razumije praktičnu
nemogućnost održavanja izbora tokom krvavih borbi, golim okom se uočavaju
pokušaji predstavnika Rusije i pojedinih stranih zemalja da napuhuju ovo pitanje u
veliki problem. Posebno aktivno podgrijava situaciju ruska propaganda, koja je već
unaprijed počela izvještavati o nelegitimnosti sadašnjeg predsjednika Volodimira
Zelenskog. Sličan stav izjavljuju i pojedini političari iz satelitskih zemalja Rusije,
poput A. Lukašenka. U međuvremenu, uticajno britansko izdanje The Economist
slaže se da je ključna odredba u trenutnom utvrđivanju legitimiteta predsjednika
Ukrajine član 108. Ustava Ukrajine, prema kojem “predsjednik vrši ovlaštenja dok
novoizabrani predsjednik ne preuzme dužnost”, a za vrijeme vanrednog stanja
zabranjeno održavanje izbora. Autori publikacije jasno artikulišu da će, uprkos
naporima Ruske Federacije da diskredituje V. Zelenskog, on zapravo ostati na
vlasti sve dok je na snazi vanredno stanje. Nemogućnost održavanja izbora u
skladu s međunarodnim demokratskim standardima i važećim zakonodavstvom u
vezi s neprijateljstvima na teritoriji Ukrajine je razumljivo, budući da izbori po
vanrednom stanju neće odražavati stvarno stanje volje svih građana Ukrajine, neće se
uzeti u obzir glasovi birača sa privremeno okupiranih teritorija Ukrajine, posebno
Krima, i dijelova regija Zaporožja, Hersona, Donjecka i Luganska, kao i područja
neprijateljstava. Postavlja se i pitanje sigurnosti birača i drugih učesnika u
izbornom procesu. Rusija nastavlja svakodnevni raketni teror u gotovo svim
regionima Ukrajine. Uslovi stalne opasnosti od raketiranja ili drugog granatiranja
ne mogu garantovati sigurnost birača, kandidata, članova izbornih komisija,
posmatrača i drugih subjekata, uključujući i tokom kampanje, kao i poštovanje
zakona i reda, opštepriznatih međunarodnih standarda za osiguranje ljudskih prava,
principa biračkog prava. Osim toga, strah za svoje zdravlje i život svakako će
uticati na posjetu birača biračkim mjestima na dan glasanja. Pored ovog, dovodi se
u pitanje mogućnost ostvarivanja izbornih prava ukrajinskih državljana iz redova
vojnih lica.
Pravila koja danas postoje u izbornom zakonodavstvu neće u potpunosti osigurati
glasanje ove kategorije građana. Venecijanska komisija je na stanovištu da vojna
lica po mogućnosti treba da glasaju u mjestu prebivališta, a ako ne, preporučljivo
ih je prijaviti za glasanje na biračkom mjestu u blizini mjesta gdje su. A krvavih
borbenih okršaja ima svaki dan. Takođe je potrebno uzeti u obzir potrebu da se
vojnicima pruži mogućnost da iskoriste pravo da budu kandidati na relevantnim
izborima. Osim toga, u svijetu ima oko 6,5 miliona ukrajinskih državljana koji su
zbog rata bili prisiljeni napustiti Ukrajinu. U Ukrajini takođe ima 4,9 miliona
interno raseljenih lica. Sve navedeno čini praktično nemogućim održavanje
demokratskih izbora u ovakvim uslovima. Drugi izazov vezan za organizaciju
izbora je uništena izborna infrastruktura. Tokom oružane agresije Ruske Federacije
uništena su ili oštećena ukupno 7.434 biračka mjesta, što je više od 22% svih
biračkih mjesta. U uslovima neprijateljstava nije moguće organizovati punu
predizbornu kampanju, sastanke kandidata sa biračima, masovne događaje. To će
učesnike izbora staviti u neravnopravne uslove i biti osnova za sumnju u
demokratsko izražavanje volje. Takođe ne postoji mogućnost stvaranja biračkih
mjesta na teritoriji aktivnih neprijateljstava, ne postoji mogućnost djelovanja
političkih ogranaka stranaka i relevantnih nevladinih organizacija koje prate
izbore.
U svijetu postoje slučajevi održavanja izbora tokom rata. Za vrijeme Drugog
svjetskog rata održani su izbori u Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Državama, ali na
teritoriji ovih zemalja nije bilo neprijateljstava. Osim toga, standardi demokratskih
izbora u prvoj polovini 20. stoljeća razlikuju se od današnjih. Situacija u
Afganistanu i Iraku, gdje su se održavani izbori za vrijeme neprijateljstava također
se suštinski razlikovala od situacije u Ukrajini. Sjećamo se i izbora u Hrvatskoj
- i 1995. godine za vrijeme Domovinskog rata, kao i izborne kampanje u
Ukrajini 2014. godine. Međutim, Ukrajinu sada očekuje jedna od najopasnijih
ofanziva ruske vojske, koja je najjača armija u Evropi, a koja je već praktično
počela napad u oblasti Harkova. Ali ruska vojska nisu radikalni islamisti ili srpski
separatisti podržani spolja. Osim toga, sadašnji borbeni okršaji su stotine puta
intenzivniji od onih u Donbasu u junu 2014. Stoga će stvarno održavanje izbora
biti moguće tek nakon stvarne deokupacije privremeno okupiranih teritorija i
završetka rata. Kao demokratska zemlja, Ukrajina teži održavanju stvarnih izbora i
izražavanja volje građana, a ne simulacije izbora koje je Kremlj održao u martu
2024.”