Bivši ukrajinski ambasador u BiH i Hrvatskoj, Oleksandr Levchenko, za “Face.ba” piše o situaciji u Ukrajini, prenoseći aktuelna dešavanja koja su potaknuta ruskom agresijom na Ukrajinu.
” 21. septembra 2022. godine, u obraćanju Generalnoj skupštini UN,
predsjednik Ukrajine je prvi put iznio pet odredbi Formule mira. Volodimir
Zelenski je predstavio punu Formulu mira od deset tačaka na samitu G20 u
Indoneziji. To su tačke radijacijske i nuklearne sigurnosti, sigurnost hrane,
energetska sigurnost, oslobađanje svih zatvorenika i deportovanih, implementacija
Povelje UN-a i obnova teritorijalnog integriteta Ukrajine i svjetskog poretka,
povlačenje ruskih trupa i prestanak neprijateljstava, povratak pravde, nadoknada
štete, specijalni tribunal, kontramjere ekocidu, sprečavanje eskalacije i fiksiranje
kraja rata.
Formula mira dobila je podršku UN-a. Na vanrednoj posebnoj sjednici
Generalne skupštine UN-a 23. februara 2023. godine usvojena je rezolucija
„Principi Povelje UN na kojima se temelji postizanje sveobuhvatnog, pravednog i
trajnog mira u Ukrajini“. Za ovu rezoluciju glasala je 141 država svijeta. Protiv,
zajedno sa Rusijom bilo je samo 6 zemalja. Dokument je tražio od Rusije da odmah,
potpuno i bezuslovno povuče sve svoje oružane snage sa teritorije Ukrajine unutar
njenih međunarodno priznatih granica. Zatim su održani sastanci savjetnika za
vanjsku politiku i nacionalnu sigurnost šefova država i vlada mnogih zemalja
svijeta radi implementacije Formule mira.
Prvi takav sastanak održan je u Kopenhagenu u junu 2023. Bilo je petnaest zemalja učesnica. Ovaj sastanak je bio prva faza kako Formulu mira provesti u praksi. Drugi sastanak savjetnika za
vanjsku politiku i nacionalnu sigurnost održan je u Džedi u Saudijskoj Arabiji u
avgustu 2023. Učesnici sastanka u Džedi razgovarali su o problematičnim
područjima, a cilj je bio da se otkloni maksimum diskutabilnih pitanja i ostavi
minimum nejasnih stvari. Sljedeći sastanak Formule mira održan je na Malti u
oktobru 2023. Na ovom sastanku već su učestvovali predstavnici 66 zemalja i
međunarodnih organizacija. Na sastanku je bilo riječi o pet tačaka formule mira, a
to su: nuklearna i radijacijska sigurnost, sigurnost hrane, energetska sigurnost,
oslobađanje svih zatvorenika i deportovanih, te obnova teritorijalnog integriteta i
svjetskog poretka. A na četvrtom i posljednjem sastanku, koji je održan u Davosu
14. januara 2024. godine, detaljno je razmotreno još pet tačaka Formule mira. Na
sastanku su učestvovali predstavnici 81 zemlje i međunarodnih organizacija.
Kopredsjedavajući sastanka u Davosu usvojili su zajedničku izjavu u kojoj su se
složili da je sigurnost Ukrajine sastavni dio globalne i regionalne sigurnosti, a rat
protiv Ukrajine jedan od glavnih destabilizirajućih faktora. Stoga, sveobuhvatan,
pravedan i stabilan mir za Ukrajinu i cijeli svijet treba da se zasniva samo na
Povelji UN i relevantnim rezolucijama Generalne skupštine UN i ključnim
principima međunarodnog prava. Ukrajinska formula mira predstavlja univerzalne
pristupe koji mogu postati osnova za resetiranje cjelokupnog svjetskog pravnog
poretka. Ukrajina nije samo apelovala na međunarodnu zajednicu za zajednički
odgovor na prijetnje, već je i definisala smjernice kako to učiniti. Filozofija
percepcije i implementacije ukrajinske formule mira također je objavljena.
Predsjednici Ukrajine i Švicarske Konfederacije dogovorili su se da će se Globalni
samit mira održati u Švicarskoj sredinom juna ove godine. Na samitu se očekuju
lideri od 80 do 100 zemalja. Dogovor o održavanju samita Formule mira u
Švicarskoj je izuzetno važan, jer se ne radi samo o zaustavljanju ruske agresije i
obnavljanju teritorijalnog integriteta Ukrajine. Ima razloga da se vjeruje da ovaj
samit može biti početak uspostavljanja novog svjetskog poretka, gdje će sigurnost
svake zemlje biti zagarantovana, a hrana i energija neće biti korišteni u svrhu
ucjene, a kamoli nuklearno oružje, gdje se više sredstava i zajedničkih akcija može
posvetiti rješavanju globalnih problema.
Čak i u Davosu, na posljednjem sastanku savjetnika, iznijeti su prijedlozi da se
Rusija uključi u konsultacije. Međutim, ideja održavanja osnivačkog mirovnog
samita bez Ruske Federacije je da se zemlje svijeta, zajedno s Ukrajinom,
dogovore o stavu i principima pregovora s Moskvom o okončanju ruske agresije i
odrede put za prevazilaženje posljedice njegovih krvavih i katastrofalnih
posljedica. Nakon što se na ovom samitu usaglasi stav svih zemalja dobre volje
koje su odlučile da se priključe ovom procesu, onda bi na sljedeći sastanak trebalo
pozvati Rusiju, jer upravo sa Moskvom treba usaglasiti principe okončanja rata.
S jedne strane imamo poziciju Ukrajine i mnogih zemalja u svijetu, koja je u skladu
sa Poveljom UN-a i važećim međunarodnim pravnim konvencijama, a s druge
strane Kremlj sa svojom vizijom okončanja okupacije ukrajinskih teritorija kao
zemlja agresor – duž sadašnje linije fronta. Otvorene i prikrivene pristalice Moskve
počele su da ulaze u igru mirovnih pregovora sa prijedlozima za učešće Rusije na
osnivačkom samitu o implementaciji Formule mira. Motiv je jasan. Zamagliti
poziciju međunarodne zajednice i blokirati formiranje jedinstvenog stava među
zemljama koje ne prihvataju, ako ne i osuđuju, rusku agresiju. Kina je dala takve
prijedloge, Turska također promoviše takve ideje, a negdje se i Brazil poigrava.
Argument je kako se može postići mir ako na samitu nema ruske delegacije.
Istovremeno, stav Kijeva i mnogih zemalja svijeta o potrebi dogovora o
zajedničkoj pregovaračkoj poziciji sa Moskvom dobro razumiju Peking i Ankara,
međutim oni stalno ističu potrebu za direktnim pregovorima sa Kremljom, da
zemlje dobre volje i one države koje se rukovode odredbama Povelje UN ne bi
mogle djelovati kao jedinstven pregovarački front sa agresivnom Moskvom.
Peking nudi postizanje mira sa Rusijom na “principima pravednosti”. Odnosno, ne
na principima međunarodnog prava i Povelje UN, koja garantuje državni
suverenitet i teritorijalni integritet državama članicama međunarodne zajednice,
već na drugim principima. Odnosno, sve međunarodne konvencije koje regulišu
svjetski međunarodni poredak, čiji je Kina potpisnica, čak i kao članica Vijeća
sigurnosti UN-a, nekako su nepravedne, ali moraju se primjenjivati neki drugi
principi. Teritorijalni integritet zemalja ispada nepravedan, osuda agresije nije na
strani pravde, ali mogućnost zauzimanja stranih teritorija vojnim putem i njihova
nasilna aneksija je moguća u kineskom shvaćanju i može biti u ravni neke poštene odluke. Pitam se da li je Peking spreman da se odrekne dijela svojih teritorija,
uključujući Tajvan? Vjerovatno ne, jer to nije fer, ali Kina nagovještava da
Ukrajina to mora učiniti kako bi prekinula rusku agresiju, jer Moskva jednostavno
ignoriše međunarodno pravo, pa je s njom nemoguće postići dogovor u okviru
sadašnjeg sistema teritorijalnog integriteta država članica UN. Ako Moskva ne
prihvata Povelju Ujedinjenih naroda i principe djelovanja ove međunarodne
organizacije univerzalne prirode, neka to otvoreno izjavi. A ako je Peking
podržava u tome, neka to javno kaže. Ali onda se postavlja logično pitanje šta ove
dvije zemlje rade u UN, a posebno u Vijeću sigurnosti, gdje su stalne članice? To
što Putin razmišlja u stilu banditskog Peterburga, gdje je ukrao svoje prve milione,
nikoga ne iznenađuje. Iznenađujuće je da je tako autoritetna država kao što je Kina
uključena u ovu igru. Da li je to potrebno Pekingu? Uostalom, prema principima
pravednosti, Rusija mora vratiti Kini više od milion kvadratnih kilometara svoje
teritorije istočno od Bajkalskog jezera do obale Tihog okeana, koje je Peterburg
ukrao Kini prema Ajgunskom 1858. i Pekinškom 1860. mirovnim ugovorima.”