Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove u Hagu je objavio odluku po kojoj je ratnom zločincu Goranu Jelisiću odbijen zahtjev za prijevremeno puštanje na slobodu.
Jelisić je 1998. godine uhapšen i pred Međunarodnim tribunalom u Hagu je osuđen na četrdeset godina zatvora zbog zločina protiv čovječnosti.
On je bio vojnik Vojske RS i rukovodio kampom Luka u Brčkom, gdje je učestvovao u nečovječnom postupanju i sistematskim ubijanjem zatočenika.
Godinu nakon hapšenja, Jelisić je priznao krivicu za zločine protiv čovječnosti i kršenje običaja ratovanja. On je bio optužen i za genocid, ali je sud odbio tu tačku optužnice.
Nakon odsluženih dvije trećine kazne, Jelisić je tražio prijevremeno puštanje na slobodu, ali je Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove to odbio.
“Jelisić je pokazao dobro ponašanje u zatvoru i ispoljio određene pozitivne pokazatelje u svom procesu rehabilitacije. Međutim, nakon razmatranja svih informacija koje imam pred sobom, smatram da on još uvijek nije dostigao nivo rehabilitacije dovoljan da bi zaslužio prijevremeno puštanje na slobodu. Ohrabrujem ga da nastavi preduzimati korake u svom procesu rehabilitacije, da razmotri konkretne radnje koje bi mogao poduzeti kako bi izrazio svoje izvinjenje žrtvama svojih zločina, te da pažljivije planira svoju reintegraciju u društvo”, navela je predsjednica ovog mehanizma Graciela Gatti Santana.
Inače, Jelisić je sebe zvao i “srpskim Adolfom Hitlerom”, te govorio da mu je “glavna motivacija bila ubijanje muslimana”.
On je poznat i po slučaju iz 1992. godine, kada je Jelisić ubio dvojicu civila, Huseina Kršu i Hajrudina Muzurovića, dok je beogradski fotograf Bojan Stojanović hladnokrvno bilježio svaki trenutak.
Prema dostupnim podacima, Stojanović je znao šta će se dogoditi i nije slučajno naišao s fotoaparatom. Naprotiv, prema nekim izvorima, on je unaprijed platio Jelisiću 500 njemačkih maraka da bi fotografisao ubistvo, kao da je riječ o naručenom kadru, a ne o dokumentovanju zločina.