Ninela Radičević, majka Ane Božović, jedne od djevojčica ubijenih u masakru u beogradskoj Osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar“, upozorila je da Srbija ni tri i po godine nakon zločina nema rješenje za trajni smještaj Koste K., koji je počinio masovno ubistvo.
On će narednog ljeta napuniti osamnaest godina, a Radičević traži odgovor na pitanje šta će se s njim dogoditi nakon punoljetstva. O ovom pitanju oglasila se i Studentska lista.
„Šta planirate učiniti s tim monstrumom?“
„Glavno pitanje za bilo koju vlast koja je sada na tom mjestu jeste je li država dosad donijela neki zakon jer mi već tri i po godine nemamo rješenje šta učiniti s njim. Ne postoji trajni smještaj za takvu vrstu počinitelja. Šta se radi na tome?“, upitala je Radičević u razgovoru za FoNet.
Podsjetila je da Kosta K. narednog ljeta postaje punoljetan te upozorila da nakon toga više neće moći boraviti u Klinici za neurologiju i psihijatriju za djecu i mlade, u kojoj je smješten od masakra.
„On sljedećeg ljeta puni osamnaest godina. Znači, on više ne može biti na dječijoj psihijatriji i neurologiji, čak ni da želi. Šta će s njim? Ima li država rješenje? Šta tačno planirate učiniti s tim monstrumom?“, upitala je.
Ostali pacijenti premješteni, Kosta ostao u klinici
Pitanje njegovog smještaja ponovo je otvoreno nakon što je objavljeno da su ostali pacijenti premješteni iz beogradske Klinike za neurologiju i psihijatriju za djecu i mlade zbog oštećenja zgrade, dok je Kosta K. ostao u ustanovi.
Prema pisanju srbijanskih medija, problemi su nastali zbog havarije na vodovodnim cijevima, oštećenja dijela temelja i slijeganja tla.
Ministarstvo zdravstva Srbije saopćilo je da je odluku o premještanju pacijenata donijela direktorica klinike na osnovu procjene sigurnosti zgrade. Ministarstvo je potom naložilo hitne mjere radi zaštite pacijenata i osiguravanja nastavka liječenja.
Radičević je dovela u pitanje odluku da Kosta ostane u ustanovi iz koje su premješteni ostali pacijenti.
„Ako se tvrdi da je sigurnost te bolnice trajno narušena i da jednostavno nije sigurna, šta će biti s Kostom? Kako to odjednom nije nikakav problem?“, upitala je.
Šta je odgovorila Studentska lista?
Nakon njenih upozorenja, FoNet se obratio Studentskoj listi, koja je, prema navodima izvora, pobijedila na izborima u Srbiji. Novinare je zanimalo kako bi se buduća vlast odnosila prema slučaju „Ribnikar“ i pitanju daljnjeg smještaja počinitelja.
Studentska lista poručila je da je riječ o važnom pitanju, ali nije ponudila konkretno rješenje.
„Ovo je veoma važno pitanje, kojim će se baviti nadležne institucije kada ih oslobodimo, nakon formiranja Vlade“, odgovorili su iz Studentske liste.
„Kao da ‘Ribnikar’ više nikoga ne zanima“
Radičević je izrazila nezadovoljstvo odnosom institucija prema porodicama žrtava. Smatra da je slučaj gotovo nestao iz javnosti, iako brojna pitanja još nisu riješena.
„Stvarno dolazim do zaključka da naš slučaj ‘Ribnikar’ više nikoga ne zanima ili se smatra da je sve uređeno kako treba. Stvarno je potpuna tišina kada je riječ o ‘Ribnikaru'“, rekla je.
Upozorila je i na mogućnost prebacivanja odgovornosti između sadašnje i buduće vlasti.
„Nova vlast će kriviti staru. Stara vlast će reći: ‘Ne znam ja, pitajte one za koje ste glasali 25. oktobra.’ Nešto mi se u cijeloj ovoj priči ne sviđa. Ne znam jesam li možda i paranoična zbog problema s kojim se nosim već tri i po godine, ali vrlo sam skeptična prema svemu tome“, navela je Radičević.
Govoreći o sudskim postupcima protiv roditelja dječaka, kazala je da porodice žrtava već godinu čekaju odluku Apelacijskog suda u parničnom postupku. Dodala je da od presude u krivičnom postupku, donesene u maju, do novembra, prema njenim riječima, nije bilo pomaka.
„Nikome ništa, to niko ne spominje“, rekla je.
U vrijeme masakra imao je trinaest godina
Kosta K. imao je trinaest godina, a do 14. rođendana nedostajalo mu je manje od dva mjeseca, kada je 3. maja 2023. godine u Osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar“ u Beogradu ubio devet učenika i školskog zaštitara, dok je još šest osoba ranio.
Budući da u trenutku počinjenja zločina nije imao četrnaest godina, prema zakonodavstvu Srbije nije mogao krivično odgovarati. Nakon masakra smješten je u psihijatrijsku ustanovu.
Njegovo predstojeće punoljetstvo ponovo otvara pitanja pravnog statusa, daljnjeg liječenja i odgovarajućeg smještaja. Uprkos ranijim najavama zakonskih izmjena, prema pisanju srbijanskog sedmičnika „Vreme“, njegov dugoročni status još nije formalno riješen.