Nakon gotovo punih 78 godina na više lokacija oko Stona zadnjih je dana izvršena ekshumacija posmrtnih ostataka njemačkih vojnika koji su poginuli u borbi ili bili strijeljani od partizanskih jedinica nakon krvavih bitaka za oslobođenje ovoga dijela Pelješca u listopadu 1944. Iskapanje je organizirao Njemački savez za skrb o vojnim grobljima (Volksbund Deutsche Kriegsgräberfürsorge) na temelju ugovora s hrvatskom vladom i ekshumacijskih odobrenja izdanih od nadležnoga Ministarstva branitelja, piše Slobodna Dalmacija.
Riječ je, inače, o instituciji financiranoj iz njemačkog državnog proračuna koja već desetljećima nastoji prikupiti posmrtne ostatke mrtvih njemačkih vojnika ma gdje da se nalaze, i dostojno ih evidentirati i pokopati. Njihovim je naporima od 1990. godine u cijeloj Europi ekshumiran i civilizirano pokopan gotovo milijun nekadašnjih njemačkih vojnika. U Hrvatskoj se centralna njemačka vojna groblja u koja se prenose svi pronađeni i rasuti zemni ostaci nalaze u nekoliko većih hrvatskih gradova (Zagrebu, Sisku, Puli, Splitu…). Povrh ekshumacije i pokopa, Njemački savez za skrb o vojnim grobljima pokušava identificirati i moguća imena pronađenih soldata, te eventualno rekonstruirati načine, okolnosti i datume njihove pogibije.
Zanimljivo je da aktualne ekshumacije pripadnika Wehrmachta oko Stona uključuju i potragu za jednim prilično amblematskim likom, bivšim vojnikom 19. 999. tvrđavskog kažnjeničkog bataljuna, čiji su pripadnici u ranu jesen 1944. branili ovaj dio poluotoka od partizanske ofenzive. Riječ je o Augustu Landmesseru koji je posthumno postao slavan po čuvenoj fotografiji iz 1936. godine na kojoj u masi ljudi zaluđenoj Adolfom Hitlerom jedini odbija pozdraviti nacističkim pozdravom i prkosno drži ruke prekrižene na prsima. Landmesser je u trenutku nastanka povijesne fotografije bio radnik u brodogradilištu Blohm&Vosss u Hamburgu. Bio je zaručan a kasnije i oženjen Židovkom, te je nakon njezina ubojstva u njemačkom koncentracijskom logoru 1942. još otvorenije prkosio nacističkom režimu: na samome kraju rata prisilno je mobiliziran u 999. kažnjenički bataljun i dospio je na Pelješac. Po partizanskom zauzimanju Stona 18. listopada 1944. najvjerojatnije je zarobljen, a potom strijeljan u valu pobjedničke odmazde.
Pronađemo li i naknadno pouzdano identificiramo Landmessera, kažu nam volonteri koji sudjeluju u stonskome iskapanju njemačkih vojničkih kostiju, istetovirat ćemo ga na nadlaktici kao najslavniju figuru u dosadašnjoj ‘karijeri‘.