Teško je reći ko je kriv. Imam utisak da je mnogo toga zakazalo, počevši od porodice. Donekle je zakazao i školski sistem. Pretpostavljam da su nastavnici primijetili problem kod dječaka. Pitanje je kako su roditelji reagovali na to. Nešto se desilo u moralnom razvoju dječaka. Stepen nasilja je jako visok i zabrinjavajući. Treba se uvesti veći broj stručnih saradnika u školama. Problem je što se visoko vrednuju ocjene i uspjeh iza koga često ne stoji ništa posebno, a ne gleda se moralni razvoj djeteta. Djeca su pod velikim pritiskom, idu na 101 aktivnost. Ne možemo porodicu staviti van konteksta. Sve kreće od njih. Mnoga djeca nemaju svijest da je smrt nešto konačno. Djeca nemaju još uvijek kritičnu svijest i povodjiva su za onim što je popularno. Roditelji trebaju stvoriti kod djece kritičko mišljenje. Ne smijemo djecu izlagati nasilju. Sve kreće od kuće. Trebamo paziti, djeca sve upijaju. Nemojte prepričavati ovaj događaj djeci! To je traumatizovanje djece. Svi smo dosta traumatizirani, ali ne prepričajvajmo sto puta. I politika je ovome doprinijela. Nisu nam slobodni mediji. Ljudi ne mogu reći ono što misle. Ljudi su toliko nezadovoljni. Kroz ovo dešavanje su ljudi iznijeli sve što im smeta. Svaka medijska kuća ima svoju politiku. Ljudi su u većem riziku koji čitaju neistinite vijesti. O ovome ne može da se ne izvještava. Nemojte mnogo pratiti to na TV – u. Pogledajte jedan relevantan dnevnik i to je dovoljno da budete u toku! Ne možemo proći kroz ovo emotivno mirno. Smanjite svoju izloženost medija. Stručni saradnici treba da se zaštite i trebaju raditi na konkretnim stvarima. Opterećeni su strašnom administracijom. Osjećate da radite besmislen posao. Neke škole imaju psihologa i pedagoga dva dana nedjeljno. To je nedovoljno. Neophodno je i da se uvodu logopedi i defektolozi, socijalni radnici. S djecom se mora razgovarati. Mora se razjasniti sta je dobro, šta loše. Došli smo do toga da prostitutke i robijaši postaju jako popularni. Stavovi države se reflektuju u medijima. Razgovor treba biti dijalog. Trebamo poslušati dijete. Trebamo pratiti našu djecu. Ako više posmatramo jedni druge, primijetit ćemo nešto. Ljudi su jako okrenuti ka opstanku. Nemaju vremena da se povežu. Ljudi koji su nesretni jako teško će i empatisati s drugima. Empatija opada. Ljudi su postali nakon ovog događaja tužni i mekani. Trebamo zajedno sistemski praviti promjene. Ovdje su istraumirani i doktori i policajci, nadam se da će svi dobiti adekvatnu pomoć. Prerano je da se djeca u OŠ “Vladislav Ribnikar” vrate u srijedu. Možda su djeca mogla biti upućena u neke škole pored, dok se ne budu osjećali bezbjedno. Neophodno je da policajci budu u školama i ostalim većim mjestima. Ta mjera je odlična! Trebamo njegovati odnos, pa nam se neće desiti da čujemo: “Ne mogu doprijeti do djeteta”. Odnos s djetetom se gradi čim se dijete rodi, pa i prije rođenja. Trebaju se zajednički provoditi aktivnosti, slušati djecu, pratiti šta ih interesuju. Vjerujem da će porodica odraditi svoje. Većina porodica je ipak posvećena. U Srbiji je mnogo roditelja posvećeno djeci. Još uvijek je porodica prilično zdrava u Srbiji. Moramo shvatiti da se ovo završilo i moramo ići dalje.