Američki predsjednik se zarazi smrtonosnim virusom usred svjetske pandemije, a Amerikanci se imaju na hiljade pitanja bez odgovora.
To možda zvuči kao mogući scenarij koji uključuje Trumpa i njegovu borbu sa koronom, ali u stvarnosti je predsjednik Woodrow Wilson 1919. bio taj koji je držao svoj borbu sa “španjolskom gripom” sakrivenom od javnosti.
U petak, dok glasnogovornici Donalda Trumpa kažu da ima “blage simptome” i da “naporno radi”, istina je da puno toga još uvijek javnost ne zna o predsjednikovoj bolesti. Njegov je doktor ponudio malo više detalja u petak popodne, navodeći da se Trump liječi koktelom s antitijelima. No, predsjednikovo stanje opisano je kao “umorno, ali dobre volje”. U petak popodne predsjednik je poslan u vojnu bolnicu Walter Reed.
Ako predsjednik i njegovi rukovoditelji budu držali detalje o njegovom stanju sakrivene, to će postati još jedno predsjedničko zdravstveno ili medicinsko pitanje gdje su mnogi – ili svi – detalji bili skriveni od javnosti.
Među značajnijim primjerima u prošlom stoljeću vrijedi istaći Wilsona, Roosevelta, Reagana i Kennedya.
Woodrow Wilson
Wilson je obolio od španske gripe u aprilu 1919. godine dok je bio u Francuskoj na Pariškoj mirovnoj konferenciji. Historičari i biografi otkrili su detalje njegove bolesti u sljedećim desetljećima, ali Wilsonova administracija tada je novinarima rekla da je jednostavno patio od prehlade, zahvaljujući pariškoj kiši.
Wilson je kasnije te godine doživio težak moždani udar, ali je nastavio služiti kao predsjednik sve dok njegov mandat nije završio 1921. godine.
Franklin Delano Roosevelt
Poznato je da je predsjednik Franklin D Roosevelt bolovao od dječje paralize i silno se trudio prikriti svoju upotrebu invalidskih kolica i štaka. Ono što je manje poznato jest da je u julu 1944., kada se Roosevelt kandidirao za rekordni četvrti mandat na mjestu predsjednika, doktorom s kojim su se tajno savjetovali o njegovu zdravlju u tajnom dopisu izjavio da će Roosevelt vjerojatno umrijeti od zatajenja srca prije kraja svog sljedećeg mandata.
“Nisam vjerovao da će, ako je gospodin Roosevelt ponovno izabran za predsjednika, imati fizičku sposobnost da odradi svoj mandat”, napisao je dr. Frank Lahey u pismu koje je “zapečaćeno i stavljeno na čuvanje” do 2011. godine.
“Čvrsto osjećam da će, ako prihvati novi mandat, predsjednik imati vrlo ozbiljnu odgovornost da pažljivo izabere potpredsjednika”, nastavio je Lahey.
Kao rezultat te preporuke, Roosevelt je kasnije tog mjeseca zamijenio Henryja Wallacea, koji je bio nepopularan među nekim demokratskim čelnicima, sa Harryjem Trumanom. Roosevelt je umro od cerebralnog krvarenja 82 dana nakon što je preuzeo svoj četvrti mandat 1945. godine.
John F Kennedy
Kennedy, koji je služio od 1961. do svog atentata 1963., tijekom života patio je od različitih bolesti, ali većina njegovih bolesti bila je skrivena od javnosti sve do godina nakon njegove smrti.
“Nakon bolesnog djetinjstva proveo je značajna razdoblja tijekom predškolskog i fakultetskog staža u bolnici zbog teških crijevnih bolesti, infekcija i onoga za šta su liječnici jedno vrijeme mislili da je leukemija”, napisao je biograf Kennedyja Robert Dallek u časopisu The Atlantic.
“Patio je od čira i kolitisa, kao i Addisonove bolesti, zbog čega je bilo potrebno redovito liječenje steroidima. A već je neko vrijeme poznato da je Kennedy podnosio strašne bolove u leđima.
“Nakon što je stigao do Bijele kuće, Kennedy je vjerovao da je važnije nego ikad prije sakriti svoje nevolje. Dan nakon izbora, kao odgovor na novinarsko pitanje, Kennedy je izjavio da se nalazi u izvrsnoj formi i time odbacio sve glasine o Addisonovoj bolesti kao laž”, napisao je Dallek.
Dallek je nadalje naglasio da, iako Kennedyjevi zdravstveni problemi nisu uzrokovali njegovu smrt, oni su možda neizravno pridonijeli tome tijekom njegovog atentata.
“22. novembra 1963., Kennedy je, kao i uvijek, nosio steznik za leđa dok je vozio Dallasom. [Lee Harvey] Oswaldov prvi metak pogodio ga je u potiljak. Da nije bilo steznika koji ga je održavao uspravnim, drugi, smrtonosni hitac u glavu možda bi promašio predsjednika. “
Ronald Reagan
30. marta 1981. bio je sudbonosan dan za 40. predsjednika, jer je bio meta pokušaja atentata u Washingtonu, DC. Tek 30 godina kasnije javnost je saznala koliko je Reagan bio blizu smrti nakon pucnjave.
Glasnogovornik Bijele kuće David Gergen rekao je novinarima nedugo nakon pokušaja atentata da je “predsjednik ušao u bolnicu” vlastitom snagom. Predsjednički savjetnik Lyn Nofziger rekao je da je predsjednik bio pri svijesti i u stabilnom stanju. Sljedeći je dan potpredsjednik George H.W. Bush rekao da je posjetio Reagana i da su mu “obrazi rumeni, te da izgleda robusno”.
Ono što javnosti nije rečeno jest da je Reagan, nakon što je bio 20 metara unutar bolnice, propao u zagrljaj svojih tajnih agenata, a doktori i medicinske sestre koji su prisustvovali tome bili su uvjereni da umire ili je čak mrtav.
“Doktor ne misli da će uspjeti. Svi misle da je imao veliki srčani udar, izgleda tako loše” rekao je Del Quintin Wilber autor knjige o atentatu na Reagana.
“Reagan je u tom trenutku imao 70 godina, te je izgubio gotovo polovicu volumena krvi”, nastavio je Wilber. “Volim reći ljudima da je Reaganov život spašen u djeliću sekunde, odluci u djeliću sekunde i da je došao na inč od smrti. Bio je jako blizu umiranja “
