“Kina je namjerno zataškala i prikrila informacije o izbijanju epidemije koronavirusa u Wuhanu i dokazi o tome su javna stvar”, smatra Shadi Hamid, američki autor i profesor na Institutu Brookings u Washingtonu. On je u svom novom tekstu za The Atlantic ustvrdio da Peking uspješno izbjegava krivnju za širenje koronavirusa u svijetu.
“Dokazi o namjernom zataškavanju informacija kineske vlade o koronavirusu u Wuhanu javna su stvar. Suzbijajući širenje informacija o virusu, radeći vrlo malo kako bi se zaustavio i puštajući ga da se neprekidno širi u ključnim ranim danima i tjednima, režim nije doveo u opasnost samo svoju zemlju i svoje građane, već i više od 100 država koje su sada suočene s potencijalno razornom epidemijom. Što je pogubnije, kineska vlada cenzurirala je i pritvorila one hrabre liječnike i zviždače koji su pokušali upaliti alarm i upozoriti svoje sugrađane da shvate težinu onoga što slijedi”, navodi Hamid.
“Neki američki komentatori i demokratski političari zgroženi su Donaldom Trumpom i republikancima jer pandemiju nazivaju “virusom Wuhana” i jer su više puta ukazivali na Kinu kao na izvor pandemije. Imenujući bolest COVID-19, Svjetska zdravstvena organizacija posebno je izbjegavala spomenuti Wuhana.
Ipak, izbjegavajući istaknuti gdje je počela epidemija (što Kina intenzivno gura), riskiramo obmanjivati ulogu Pekinga u prenošenju bolesti izvan kineskih granica.
Kina ima povijest širenja bolesti, uključujući i SARS 2002. i 2003. godine. No, nemar kineskih čelnika u prosincu i siječnju, puno više od mjesec dana nakon prvog izbijanja u Wuhanu, daleko nadilazi one loše smišljene odgovore. Kraj prošle godine bilo je vrijeme da vlasti djeluju i, kao što je Nicholas D. Kristof iz New York Timesa primijetio, “ponašali su se odlučno – ne protiv virusa, već protiv zviždača koji su pokušavali privući pažnju na prijetnju javnom zdravlju””, piše Hamid.
“To je ono što je omogućilo da se virus proširi širom svijeta. Budući da se Komunistička partija Kine pretvarala da nema puno briga, Wuhan je bio porozni opskrbljivač virusom. Kineska vlada je zatvorila Wuhan tek 23. siječnja, sedam tjedana nakon što se virus prvi put pojavio. Kao što su pokazali događaji u Italiji, Sjedinjenim Državama, Španjolskoj i Francuskoj, za tjedan dana može se dogoditi puno toga, a kamoli za sedam tjedana. Do tada, gradonačelnik Zhou Xianwang priznao je da je Wuhan već napustilo više od 5 milijuna ljudi.
“Kineska država je kriva”
Ako to nije bilo dovoljno, možemo recentna povijest ima još materijala. U članku iz 2019. kineski stručnjaci upozorili su da je “vrlo vjerojatno da će budući korovirusni ispadi slični SARS-u ili MERS-u poticati od šišmiša, a postoji velika vjerojatnost da će se to dogoditi u Kini.” U članku iz 2007. godine, stručnjaci za zarazne bolesti objavili su studiju u kojoj su tvrdili da je “prisustvo velikog rezervoara virusa nalik SARS-CoV-u u šišmišima potkovnjacima, s kulturom konzumiranja egzotičnih sisavaca na jugu Kine, tempirana bomba. Ne smije se zanemariti mogućnost ponovnog pojavljivanja SARS-a i drugih novih virusa iz životinja ili laboratorija, a samim tim i potreba za spremnošću”. To je potpuno zanemareno”.
Politolog Andrew Michta zbog svog je iznošenja dokaza postao kontroverzan i optužen je za rasizam. “Na pitanje o krivici prilično je jednostavno odgovoriti”, piše u The American Interest. Kineska je država kriva.
No, je li ovo vrijeme za određivanje krivice? Da, je. Obračunavanje odgovornosti kada se dogodi katastrofa – posebno ovakva koja bi mogla opustošiti čitave zemlje i za sobom ostaviti tisuće mrtvih nije nevažno, pogotovo jer kineski dužnosnici pokušavaju iskoristiti krizu i pokrenuti dezinformacijsku kampanju tvrdeći da je američka vojska unijela virus”, piše dalje Hamid.
“Prije nego što se novi koronavirus proširio američkim gradovima, kineski je režim već prilično kreativno izbacio američke publikacije, protjerao američke novinare i “oružao se budnošću” preko svega jer je to smatrao kritičnim za ulogu Kine u nesmetanom rješavanju epidemije. Čuti kako kineski glasnogovornici koriste jezik rasizma i predrasuda pomalo je nadrealno, s obzirom na to da je to režim koji je u logore „preodgoja” ubacio više od milijun muslimana i etničkih manjina.
“Amerikanci moraju biti budni”
Naravno, Amerikanci će morati biti budni protiv šaljivih Azijata općenito ili Kineza posebno. Uz jednu od najviših stopa zaraze i broj smrtnih slučajeva, kineski su građani pretrpjeli dovoljno. Kinesko je vodstvo, međutim, druga stvar. Vlada nije rasa. To je režim – i vrlo vjerojatno jedan od najgorih i najbrutalnijih u našem dobu. Kritizirati autoritarne režime za ono što rade izvan svojih granica i vlastitom narodu jednostavno naziva stvarima kakve jesu. Ako ne napravite drugačije, znači odustati od analize i točnosti u ime asistiranja režimu koji ne zaslužuje takav tretman”, zaključuje.
Oni američki kritičari koji objavljuju lažne vijesti o rasizmu nehotice urušavaju razlike između autoritarnog režima i onih koji žive pod njim. Previše se čini lagano uvući moralne ekvivalencije između kineskog režima i Donalda Trumpa. Takav je stav teško shvatiti ozbiljno. Trump nije blokirao medije da izvještavaju o koronavirusu i nije uklonio svoje kritičare. Priroda režima je bitna. I zato sam u ovom trenutku zadovoljan što živim u demokraciji, koliko god bila promašena, u ovom vremenu bez presedana”, dodaje Hamid.
Nakon krize,kada god ona prestane, odnosi s Kinom ne mogu se i ne smiju vratiti u normalu. Ništa se, u svakom slučaju, neće vratiti u normalu nakon što razmjeri katastrofe postanu jasni. Naravno, ostatak svijeta morat će živjeti s kineskim vodstvom sve dok god ima moć i ostane na vlasti. No, ova bi pandemija, na kraju, trebala osloboditi svake preostale nade da bi kineski režim mogao biti odgovoran globalni akter. Nije, i neće to postati”, završava Hamid.