Države članice NATO-a u Evropi suočavaju se sa velikom krizom – Rusija i Kina se naoružavaju velikom brzinom, pri čemu Moskva prelazi na potpunu ratnu ekonomiju. Iako je SAD i dalje jača od obje zemlje zajedno, a herojski ukrajinski otpor sputao je snage Kremlja, to bi se oboje moglo vrlo brzo promijeniti, ocjenjuje u svom komentaru za britanski The Telegraph autor Lewis Page.
Što je još gore, u Americi je došlo do političke promjene. Trumpovo krilo Republikanske stranke, kako vjeruje autor, ne odražava ono što većina Amerikanaca želi – ali, ipak je Donald Trump ranije postao predsjednik, i možda ponovno postane, zbog groznih demokratskih kandidata. Tvrdolinijaški republikanski političari koji trenutno koče pomoć Ukrajini ne govore u ime većine Amerikanaca, ali brojke na Capitol Hillu daju im nesrazmjeran utjecaj.
Scenarij iz noćne more je onaj u kojem Rusija uspijeva “iskamčiti” prekid borbi u Ukrajini i nastavlja masovno naoružavanje i mobilizaciju koja je u toku. Dugoročno, ruska ekonomija će se urušiti pod pritiskom baš kao što se dogodilo Sovjetskom Savezu. No, kratkoročno – Poljaci vjeruju za samo tri godine – ruska bi se vojska mogla vratiti, veća i očvrsnula u bitkama. A onda Kina kreće protiv Tajvana, kao što Vladimir Putin kreće protiv NATO-a, predviđa autor.
Kad bi SAD bile odlučne i voljne podnijeti najveći teret borbi, vjerovatno bi mogle dobiti oba rata odjednom. No, kao što se moglo vidjeti, budući predsjednik možda neće biti odlučan ili voljan za to pa se postavlja pitanje što to znači za zemlje s ove strane Atlantika.
Kako navodi autor, tu vrijedi stara izreka: “Ako želiš mir, pripremi se za rat”. Velika Britanija i Evropa se napokon moraju pobrinuti za vlastitu odbranu, umjesto da troše svoj novac na napuhane države blagostanja i oslanjaju se na Ameriku za svoju sigurnost. No, tu se ne radi samo o većoj potrošnji na odbranu, već i o učinkovitoj potrošnji, kako se ističe. Širom zapadnog svijeta bivši vojni oficiri tvrde da situacija u Ukrajini znači da su Evropi potrebne goleme količine tenkova, pušaka i granata.
Poljska, koju autor u tom smislu naziva razumnom – koja je daleko više fokusirana na to s obzirom da graniči s Rusijom – nije izgradila vojnu industriju od nule. Poljaci su, kako se navodi, jednostavno kupili veliki broj tenkova – koji imaju puno više smisla za Poljsku nego za, primjerice, Britance – iz Južne Koreje, te moćne rakete iz SAD-a.
Ako Britanija, primjerice, odluči da treba tenkove, trebala bi ih jednostavno kupiti od dobrih proizvođača poput Južne Koreje, Njemačke ili Izraela, umjesto da pokušava oživjeti svoju industriju tenkova koja je na izdisaju, kao što se dosad radilo.
Kada je Britanija u pitanju, navodi se da svakako postoje i stvari koje će zemlja morati izgraditi sama, primjerice vlastite podmornice, budući da SAD planira izgradnju dovoljnih količina tih plovila za sebe i Australiju. Ipak, trebalo bi ih naoružati američkim oružjem. Slično je s mini podmornicama, a zemlja proizvodi i neka druga oružja svjetske klase, poput snajperskih pušaka ili naoružanih terenskih vozila.
No, u svakom slučaju, poruka je autora da treba prestati pokušavati sve napraviti sam i upuštati se u multinacionalne pokušaje repliciranja stvari koje Britanija jednostavno može kupiti. Ti pokušaji, smatra, uvijek završavaju katastrofalno, ukazujući na projekte Eurofighter, Sea Viper i Merlin. Kad se kupuje u inostranstvu, treba prestati uplitati britansku industriju i uprskati savršeno dobre proizvode, kao što se već događalo.
Ukratko, kao i Poljaci, navodi autor, treba se uozbiljiti. Ukrajinci Evropi i Britaniji kupuju dragocjeno vrijeme, po strašnoj cijeni u krvi. Britanija ih treba naoružati i naoružati sebe do zuba, a da pritom sama sebi ne stvara radna mjesta – i to treba učiniti prije nego što bude prekasno, piše Slobodna Dalmacija.