Bivši ukrajinski diplomata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, Oleksandr Levchenko, za “Face.ba” piše o aktuelnoj situaciji u Ukrajini.
“Tokom službene posjete indijskog predsjednika Vlade, Modija Francuskoj, postignut je dogovor između francuskog predsjednika Macrona i indijskog premijera o pripremi mirovnog plana za okončanje rata u Ukrajini, koji je pokrenula Ruska Federacija. Dvije strane su se dogovorile da će svojim spoljnopolitičkim službama naložiti da pripreme prijedlog političkog i diplomatskog rješenja ratnih dešavanja u Ukrajini, a da će se taj plan, kako su strane već nagovijestile, razlikovati od onoga što su predložile Kina i zemlje globalnog juga. Napominjem da kineski plan, koji je Peking kasnije nazvao vizijom vojnih događaja i njihovog utjecaja u Ukrajini, u početku nije prihvatila zvanična Moskva, ali prije dolaska kineskog predsjednika Xija u državnu posjetu Moskvi, Kremlj se preokrenuo i izjavio da je sa zanimanjem proučio kineski prijedlog. Kijev je od samog početka rekao da će razmotriti stav Kine, a što se tiče pripreme mirovnog plana, ovaj je već spreman i ima naziv mirovne formule koju je najavio predsjednik Volodimir Zelenski na summitu G-20 u Indoneziji. Budući da inicijativa Pekinga i afričkih zemalja nije imala ozbiljnije produžetke u razmatranju, vjerovatno je zbog toga Pariz ušao u igru. Francuska diplomatija ima iskustva u posredovanju, sjetimo se samo ratova u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Čak je i u sklapanju Minskog sporazuma posredovala Francuska. Makar je ovaj sporazum zaista postao minski.
Parizu je također bio potreban veoma utjecajan partner za pokretanje diplomatske inicijative. Indija ima gotovo najveću populaciju na planeti, članica je nuklearnog kluba, ima široke veze širom svijeta, a smatra se i demokratskom zemljom, tako da je apsolutno ispunila kriterije pouzdanog partnera, posebno kada je sklopila ugovore o kupovini nekoliko desetina francuskih borbenih aviona i triju podmornica. Nije isključeno da je predsjednik Macron tokom svog boravka u Pekingu tražio partnera za mirovnu inicijativu, ali kada je Kina čula zvanične stavove Francuske, moguće je da je odlučila da je bolje da ne ulazi sa Parizom u ovako osjetljiva pitanja. Francuska je apsolutno svjesna neophodnosti poštovanja pravnih normi o nepovredivosti postojećih granica i državnog suvereniteta zemalja članica međunarodne zajednice, tako je jasno da se plan neće zasnivati na principima zamrzavanja sukoba, što otvoreno i ispod stola propagiraju mađarski premijer Orban, bugarski predsjednik Radev i neke afričke zemlje. Pariz već dobro shvata da će to na kraju donijeti samo novi rat, ali u još većim razmjerima. Ali peta kolona Kremlja u međunarodnoj zajednici i dalje pokušava da skrene pažnju samo na kraj rata u Ukrajini ne utvrđujući ko je počeo rat, kako bi osigurala da Moskva zaobiđe strogu zakonsku odgovornost za zločine počinjene na stranoj teritoriji i da ne plati ogromne kompenzacije ili reparacije za uništenje značajne količine ukrajinskih privrednih objekata i stambenih zgrada. Pariz je dobro svjestan svih tih primitivnih mahinacija Kremlja i njegovih saveznika, pa je zato najavio da će se ovaj plan razlikovati od svih prethodnih. Da bi to prihvatili i Kijev i Moskva, ovaj plan će vjerovatno imati neke kompromise. Ukrajinski predsjednik Zelenski je na summitu NATO-a rekao da neće ići do te mjere da izgubi ukrajinsku teritoriju, čak i jedno selo sa jednim stanovnikom, jer je to neprihvatljivo za ukrajinski narod i međunarodno pravo. S druge strane, Francuska shvata da je Putinova pozicija veoma poljuljana nakon pokušaja državnog udara PVK Wagnera, pa je šef Kremlja daleko od toga da diktira svoje uslove. Prema postojećim diplomatsko-pravnim procedurama, zajednički francusko-indijski mirovni plan ne može biti pripremljen ranije od mjesec dana, a realnije za dva. Sada je u toku ukrajinska kontraofanziva, pa će se za dva mjeseca znati njeni približni rezultate, koji će opet utjecati na krajnje tačke ideologije miroljubive inicijative. Uglavnom tekst mirovnog dokumenta će na bojnom polju pisati ukrajinski vojnici. I učinili bi to uvjerljivije da su imali mnogo modernije naoružanje: od borbenih aviona F-16 do preciznih ATACMS projektila. Ukrajinska vojska sve to još nema, a kako je teško sada voditi ofanzivni napad kada ste u minusu u odnosu na ruske snage u borbenim avionima, nultu prednost u tenkovima, a tek neznatnu prednost u artiljeriji. Saveznici sve to dobro razumiju, ali vojnu pomoć daju samo onoliko koliko daju.
U nedostatku pozitivnih informacija sa bojnog polja u Ukrajini, čini se da je propaganda Kremlja odlučila osujetiti neke od dobitaka rada svojih sigurnosnih službi. Ruska služba sigurnosti FSB-a kaže da je osujetila navodnu zavjeru Ukrajine da ubije dvije istaknute ruske novinarke. FSB je saopćio da je priveo neutvrđeni broj ljudi koji su navodno nadgledali domove i radna mjesta Margarite Simonjan i Ksenije Sobčak. Ukrajina je službeno ukazala na apsurdnost ovih optužbi, budući da je ranije kategorički negirala bilo kakve optužbe za umiješanost u ubistva Rusa koji podržavaju rat u Ukrajini. Hrabra FSB tvrdi da su uhapšeni odmah priznali da su navodno pripremali napad na dvije žene u organizaciji ukrajinske strane i da im je za svaku obećana nagrada od 1,5 miliona rubalja. FSB smatra da se svi u svijetu ponašaju onako kako bi postupile ruske službe bezbjednosti, gdje su svi do lakata ogrezli u krvi.
Simonjan je glavni urednik i voditelj moskovske državne televizije i glasni zagovornik rata u Ukrajini. Sobčak je poznata novinarka i TV-voditeljica koja se također kandidovala kao predsjednički kandidat 2018. godine, navodno kao opozicija samom Vladimiru Putinu. Ona je uvijek podržavala režim Kremlja, ali u mnogo labavijem obliku. Njen otac, Anatolij Sobčak, uveo je Vladimira Putina u veliku politiku. Inače, Sobčak je početkom i sredinom devedesetih godina prošlog vijeka bio gradonačelnik Sankt-Peterburga, a mladog Putina je primio kao svog spoljnotrgovinskog savjetnika. Tada, u eri banditskog Peterburga, Putin je zaradio svoje prve milione, kao i Prigožin i Medvedev i mnoge druge osobe iz njegovog sadašnjeg neposrednog okruženja. Nije sasvim jasno zašto bi Kijev likvidirao ove dvije žene. Moskva želi pokazati vlastitoj javnosti da je Ukrajina spremna u svojoj politici da uništi čak i civilne Ruskinje, ali kao i uvijek, federalni agenti sve su ovo onemogućili. Kremlj je napisao scenarij, u režiji FSB-a odabrao glumce i evo, razotkrivena je zavjera. Rusi su pojeli još jednu informativnu fake kompoziciju. Kao i ranije, kremaljsko pozorište apsurda ima svoj repertoar.”