Operacija koja je bila toliko kritikovana ispunila je višedecenijsku želju mnogih u Španiji koji su Francov mauzolej smatrali spomenikom stradanja njegovih žrtava i ne smatraju da se uklapa u moderni napredak koji je Španija postigla kao moderna demokratska država.
Ekshumacija i ponovna sahrana neće zaustaviti Francovo nasljeđe na savremenoj španskoj političkoj sceni, posebno jer dolazi samo nekoliko sedmica uoči općih izbora 10. novembra na kojima će opet doći do sukoba španskih ljevičarskih i desničarskih stranaka, piše Associated Press.
Franco je vladao Španijom između 1939. i 1975., nakon što su on i drugi časnici vodili vojnu pobunu protiv španske demokratske vlade 1936., potez koji je započeo trogodišnji građanski rat. Religiozni katolik, on je rat i svoju diktaturu smatrao križarskim pohodom protiv anarhističkih, ljevičarskih i svjetovnih tendencija u Španiji. Njegova autoritarna vladavina, zajedno s duboko konzervativnom katoličkom crkvom, osigurala je da Španija ostane gotovo izolirana od političkog, industrijskog i kulturnog razvoja ostatka Evrope gotovo četiri decenije.
Zemlja se vratila u demokratiju tri godine nakon njegove smrti, ali njegovo nasljeđe i mjesto u španskoj političkoj historiji još uvijek izazivaju snažne emocije, kako pozitivne tako i negativne.
Mnogo godina je na hiljade ljudi obilježavalo godišnjicu njegove smrti 20. novembra 1975. u madridskom centralnom Plaza de Oriente i u mauzoleju u Dolini palih. I iako je popularnost diktatora žestoko pala, ekshumaciju su kritikovali Francova rodbine, tri glavne desničarske stranke u Španskoj i neki članovi Katoličke crkve zbog otvaranja starih političkih rana.
Vrhovni sud je postupak konačno odobrio u septembru kada je odbio višemjesečne zahtjeve Francove porodice da se zaustavi.
Ekshumacija je proizašla iz izmjena i dopuna Zakona o historijskom sjećanju iz 2007. godine kojim se tražila odšteta za procijenjenih 100.000 žrtava građanskog rata iz doba Franca koji su pokopani u neobilježenim grobovima, uključujući i hiljade u Dolini palih. Zakonom je zabranjeno da Francovi ostaci budu na javnom mjestu koje ga uzvisuje kao političku ličnost.
Dok su španski i međunarodni mediji zajedno s mnogim drugima željeli prisustvovati ekshumaciji, španska vlada insistirala je na tome da to treba biti privatna stvar. Plan je da za 22 člana porodice, među kojima je i Francovo sedmoro unučadi, bude dozvoljen ulazak u mauzolej, ali samo će dvoje biti svjedoci ekshumacije, zajedno sa španskom ministricom pravde Dolores Delgado i šačicom zvaničnika.
Rodbina će zatim nositi lijes s Francovim tijelom kroz mauzolej nekih 300 metara prije izlaska na trg na kojem će kamere španske nacionalne televizijske stanice emitirati kolonu vozila koja će ga dovesti do jednog od dva helikoptera. Ako vremenski uslovi ne omoguće sigurno letenje, kolona će nastaviti put cestom pod strogim osiguranjem.
Kada dođu do groblja Mingorrubio održat će se privatna misa u porodičnoj kripti, koju će voditi dva svećenika koja su odabrali Francovi potomci. Jedan od njih je Ramon Tejero, sin španskog pukovnika civilne garde koji je pokušao državni udar 1981. godine.
Mediji će se moći okupiti ispred, gdje će Francove pristalice pozvati na proteste.
Francovi rođaci htjeli su ga ponovo sahraniti u madridskoj katedrali Almudena u centru grada, gdje imaju rezervisana mjesta. Ali vlada, u strahu da bi to moglo postati još jedno hodočasničko mjesto za fašiste, insistirala je da se odvede na groblje Mingorrubio, gdje je njegova žena Carmen sahranjena u porodičnoj kripti. Groblje je blizu palače El Pardo, nekadašnje Francove službene rezidencije.
Grobčje Mingorrubio, puno skromnije od Doline palih čiji se granitni križ može vidjeti kilometrima unaokolo, također je mjesto počivališta drugih desničara, poput diktatora Dominikanske Republike Rafaela Trujilla i nekoliko ministara iz Francovog režima.