Dugo smo čekali službeni stav Kine, o ruskoj agresiji protiv Ukrajine kao države osnivača Ujedinjenih Naroda (1945. g.) u koje su prvo ušle zemlje članice Antifašističke koalicije. Iako u to vrijeme Ukrajina nije bila samostalna država, nego republika Sovjetskog Saveza (1922.), ali zbog najvećeg doprinosa ukrajinskog naroda od svih evropskih nacija u pobjedi nad njemačkim nacizmom i njegovim satelitima, članice Antifašističke koalicije složile se da Ukrajina mora imati svoj glas u ovoj glavnoj međunarodnoj organizaciji globalnog karaktera.
Peking sada karakterizira rusku agresiju kao bilateralni konflikt i nikad nije dao opredjeljenje ko je njega pokrenuo. Makar Kina govorila o neophodnosti poštovanja svih principa savremenih međudržavnih odnosa, ali nikad nije spomenula da Moskva masovnim ubistvima ukrajinskih civila, mučenjem građanskog stanovništva i ratnih zarobljenika krši čitav postojeći sistem međunarodnog prava. I tu je progovorio kineski ambasador u Ruskoj Federaciji Zhang Hanhuj koji je nazvao Sjedinjene Američke države „glavnim pokretačem ukrajinske krize“, optužujući Washington da je „stalnim širenjem NATO-a stjerao Rusiju u kut i istovremeno pomagao proevropske snage u Ukrajini nauštrb onih odanih Moskvi“. Kineski ambasador je istaknuo da su rusko-kineski odnosi ušli u najbolje razdoblje u historiji i spomenuo važnost sastanka Vladimira Putina i Xi Jinpinga u februaru ove godine gdje su dva lidera pozdravili „strateško partnerstvo koje ne poznaje granica“.
Tako se odmah postavlja pitanje za kineskog diplomata u Moskvi, da li su Putin i Xi Jinping na sastanku u Pekingu u februaru ove godine razgovarali o skorom ruskom napadu na Ukrajinu i da kinesko-rusko partnerstvo ne poznaje granice Ukrajine? Ako je tako, onda se Kina svrstala na stranu ruske agresije i čitav civilizirani svijet mora to znati i donijeti zaključke. To znači da Kina pomaže Moskvi zaobilaziti evropske sankcije, napravljene da bi Kremlj prekinuo agresiju na Ukrajinu, a onda mora uslijediti reakcija službenog Brisela na sve ovo. Sljedeće. Niko ne prihvata primitivno moskovsko objašnjenje da je Rusija bila iznuđena napasti Ukrajinu. To je kremaljska bajka za unutarnju upotrebu kako bi svom stanovništvu objasnili zašto ruska vojska ubija najbliži sebi narod. Pjesme ovom vječnom prijateljstvu najbližih naroda u Moskvi deklamirali više od stotinu godina da bi u jednom trenutku uradili Ukrajince neprijateljem Rusije broj jedan. Tako kineski ambasador mora biti oprezan sa historijskim motivima, oni se u Kremlju vrlo često mijenjaju. Sada se podržava bajka o bliskosti Rusa i Srba. Ali ako Beograd i Banja Luka neće pokrenuti rat na Zapadnom Balkanu u čemu je vrlo zainteresovana Moskva, lako mogu postati neprijateljem broj dva poslije Ukrajinaca. Još prošle godine Putin je propjevao pjesmu da su Rusi i Ukrajinci jedan narod, a sada postavio svojoj vojsci zadatak uništiti ukrajinsku naciju kao takvu. Beograd je već zaboravio da je Moskva podržala međunarodne sankcije protiv Srbiji prije 30 godina, a samo u prošlom mjesecu Putin je uporedio „slučaj Kosovo“ sa neophodnošću međunarodnog priznanja okupiranih ruskom vojskom tzv. Donjecke i Luganske narodnih republika. Tako Moskva želi iskoristiti Srbiju da zapali regionalni rat, gdje će ginuti puno ljudi, prije svega Srba, da bi se odmah pojavila kao mirotvorac i pokazala EU i NATO svoj politički utjecaj. U ovom slučaju Kremlj će iskoristiti Srbe kao korisne idiote. Mislim da susvjesni ovoga u Beogradu. Ako ne, onda pitajte Ukrajinu, mi ćemo vam ispričati puno zanimljivih stvari o ishitrenosti ruske politike od koje mi stradamo nekoliko stoljeća da bi vi to izbjegli.
Izgleda kineski ambasador u Moskvi je vrlo slabašan u poznavanju važnih stvari u koje se on odlučio uputiti. Samo prije 160 godina 1858. i 1860. godina Rusko carstvo je oduzelo od Kine na Dalekom Istoku teritorij kao gotovo pola Evrope. 1898.-1952. godina Rusko carstvo, a kasnije sovjetska Rusija potpuno su kontrolirali sjeverni i istočni dio Kine. Bila je sagrađena željeznička pruga iz ruskog grada Čita prema Vladivostoku i to sve preko kineskog teritorija (Mančžurija) da skrati put prema glavnoj ruskoj luci na Tihom okeanu. Ona je bila izuzeta iz pravnog sistema Kine i imala svoje regulative. Ova pruga je išla preko Harbina, ali imala je još jedan pravac na jug prema Žutom moru u port Daljanj koji su Rusi zvali Port Artur i luku Tjanczinj, koja je vrlo blizu Pekinga. Iste 1898. godine ruska mornarica i desant zauzeli su stratešku luku Daljanj navodno da zaštiti Kinu od eventualnog napada Njemaca, a u stvari sa željom samo prigrabiti sebi strateško mjesto na Žutom moru. Tako je sadašnja priča o američkoj opasnosti identična toj iz 1898. godine. Ako Rusi jednom uđu, ispratiti ih kući vrlo teško. Tako u Daljanju (Port Artur) bila je smještena ruska, a kasnije sovjetska mornarica i vojska do 1955. godine. Još živi ljudi u Kini koji se dobro sjećaju sovjetske okupacije.
Također, napominjem kineskom ambasadoru da u doba sedamdesetih, osamdesetih i početkom devedesetih godina sovjetska propaganda smatrala Kinu velikom opasnošću za SSSR. A sadašnja Rusija je proglasila spremnost obnavljanja Sovjetskog Saveza. U sredini sovjetskog stanovništva podržavali se ideje neprihvaćanja kineske politike i kulture, ismijavanja sveg kineskog. Sredinom sedamdesetih godina prošlog vijeka u sredini sovjetskih ljudi bila je vrlo popularna anegdota, koju je širio KGB u kojoj već tada služio Putin. Antisovjetske anegdote širili su zapadne obavještajne službe, a provladine sovjetske bezbednjike. Čak neću spominjati nju zato što jako ponižava sve kinesko i posebno vojsku, ali ja sam svjedok tome. Još 2004. godine sjećam se da su u Zagrebu nama govorili ruske diplomate da se moramo ujediniti ispred buduće kineske opasnosti. A to je samo prije osamnaest godina, tokom pete godine Putinovog vladanja u Kremlju. Tako kineski ambasador u Moskvi prije nego što će da govori o historijskim činjenicama, treba ih dobro proučiti.