Ruski građani su vrlo slabo osjetili posljedice svoje podrške Kremlju u vojnom napadu na Ukrajinu. Putin je prije invazije u Ukrajinu počeo antiukrajinsku informacijsku kampanju cilj koje je dobivanje opšte podrške u sredini ruskih građana svog Zlonamjernog plana uništenja ukrajinske državnosti i ukrajinske nacije. Moskva je u tome uspjela i poslije početka ruskih bombardiranja ukrajinskih gradova i okupacije ukrajinskih teritorija, nivo društvene podrške Putinu skočio je do nevjerojatnih 83%. Praktički nijedan ruski državljanin koji ima rodbinu u Ukrajini nije nazvao svoje ukrajinske rođake sa riječima sažalijevanja ili moralne podrške. Još jednom ponavljam, u okvirima mnogo milionske Ukrajine niko nije dobio poziv podrške ili nekog saučešća iz Ruske Federacije. Svi Ukrajinci, koji su počeli odmah zvati svoje rođake u Rusiji ili dugogodišnje poznanike dobili su odbijenicu u razgovoru ili su bili upućeni da dobiju informaciju na prvom programu ruske televizije. To znači da čak višemilionska ukrajinska dijaspora u Rusiji nije rekla nijedne riječi podrške narodu svog porijekla, a ljudi iz Rusije koji su čak i poslije ruske okupacije ukrajinskih Krima i Donbasa dolazili u posjetu svojim ukrajinskim rođacima ili poznanicama ništa nisu opovrgli da optužba ukrajinske nacije u nacizmu je potpuna glupost i gnusna laž. Biblijski to može usporediti kako se Isusa odrekli njegovi učenici.
Svaka evropska zemlja gradi svoju politiku u odnosu na izdavanje viza, ali uzimajući u obzir da su vize Šengenske, onda je jasno da mora biti i okvir zajedničkog pristupa prema ovom pitanju. Sve članice EU i Šengenske zone trebaju donijeti zajednički zaključak. Njemački kancelar Olaf Šolc je rekao da je za rat u Ukrajini odgovoran Vladimir Putin, a ne ruski narod, te stoga nema smisla uskraćivati ruskim građanima pravo na putovanja u evropske zemlje. Mi smo to isto mislili u Ukrajini kada je ruska vojska zauzimala Krim, da je to odluka Putina, a ne ruskog naroda. Ipak poslije toga je Rusku Federaciju uhvatila potpuna euforija. Rejtinzi Putina porasli, a ruski građani poludjeli u svojoj mesijanskoj ulozi koju njima u informacijskom meniju servirala kremaljska televizija. Od okupacije ukrajinskog Krima a kasnije i dijela Donbasa nivo ruskog šovinizma u društvenim odnosima Rusije postao je urnebesni. Tada je rusko pomalo zarazno šovinizmom društvo postalo smrtno bolesnim. I bogataši i siromašni su stali uz Kremlj u potrazi renoviranja veličanstva Rusije u svijetu. Njih uopće nije zanimalo da je to moguće samo uništenjem državnosti mnogih zemalja, ubistvom ogromne količine nevinih ljudi i to od strane ruske vojske. Većina Rusa je stala uz ideju stvaranja novog Ruskog carstva u obliku obnovljenog Sovjetskog Saveza. Svojim osvajačkim idejama Vladimir Putin je pridobio umove apsolutne većine Rusa koji nisu prošli provjeru na ljudskost i humanost. Tako je Kremlj izmislio novi projekat razvoja Rusije kao osvajačke države koja mora pokoriti susjedne manje države u svom imperijalističkom naumu stvaranja novog Ruskog carstva. Tako je ovaj Zločinački projekat objeručke prihvatila apsolutna većina ruskog stanovništva. Zato Olaf Šolc griješi, iakobismo svi mi htjeli da bude u pravu. Ruski narod i Putin sada su postali jedinstvena cjelina. Tako utjecaj sankcija i odgovornosti za Zlodjela u Ukrajini moraju snositi ne samo šef Kremlja i njegovo blisko okruženje nego i svi ko otvoreno ili prešućeno daje podršku ovoj politici sijanja Zlobne agresije, mržnje prema drugim nacijama i smrti nevinih ljudi. Tako zabrana prilazu Evropi mora obeshrabriti Moskvu da nastavlja aneksiju ukrajinskih teritorija.
Kremlj se obrušio na evropske političare, uključujući lidere država EU, zbog njihovog poziva da se Rusima zabrani pristup Zapadu dok Rusija ne okonča invaziju (Estonija, Latvija, Češka, Finska). Moskva misli da ova zabrana nema perspektive i računa na svoje prijatelje u Mađarskoj i Njemačkoj. Ali poslije neisprovociranog ruskog vojnog napada na Ukrajinu, zemlje u susjedstvu Rusije, koje dobro shvaćaju realnost proširenja ruske invazije čak i na zemlje EU izjavili su da je posjeta Evropi za ruske građane privilegija a ne ljudsko pravo. O tome govori premijerka Estonije, zemlje koja je pod svakodnevnim nišanom ruske vojske. Pri tome šef finske vlade upozorava da nije uredu da dok Rusija vodi brutalan agresivni rat u Ukrajini, Rusi mogu putovati Evropom i da budu turisti.
Kremlj isto ne želi rizikovati društvenim raspoloženjem ruskih građana svojim neuvjerljivim potezima na ratištima u Ukrajini. Putin razumije da treba držati u miru prije svega regije Moskve i Peterburga. Tako u ruskoj okupatorskoj vojsci, osim profesionalaca iz padobranskih, tenkovskih jedinica i snaga posebne namjene, najviše je mobiliziranih iz redova nacionalnih manjina. Recimo, poginulih ruskih vojnika iz opće količine (44 hiljada) 300-400 puta više iz malih republika Burjatija i Tuva koje su smještene na jugu Istočnog Sibira ili Dagestana na Kavkazu, nego poginulih vojnika iz višemilionskih regija Moskve i Peterburga. Kremlj u naručje smrti u Ukrajini baca male narode za koje i ne mari da nekako njima pomogne. Nekad je to radio Slobodan Milošević kada je u napad na istočnu Slavoniju prvo mobilizirao pripadnike nacionalnih manjina Vojvodine i tek kasnije predstavnike većinskog naroda. Jasno je da svaki ljudski život ima svoju vrijednost, ali manjinski narodi koji nikad nemaju profita od ratnih dešavanja su često na granici preživljavanja, stoga je to još jedno svjedočenje neljudskog stava prema njima kao prema topovskom mesu. Moskva u želji ratovati predstavnicima iz siromašnih porodica i nacionalnih manjina, misli da će ovo osigurati mir u glavnom ruskom gradu i mir za kremaljsko rukovodstvo. Ali i ovo Zlo će se vratiti Putinu.