Kremaljska propaganda pokušava uvjeriti ruske vojnike, koje je poslala da osvoji i pokori Ukrajinu da ruska vojska, navodno, nikada nije gubila u ratu. Tako, navodno, ovi vojnici moraju biti svjesni da ne mogu biti prvi u historiju Rusiji koji bi izgubili rat. Takve nebuloze siju moskovski politički komesari u jedinicama ruske okupatorske vojske u Ukrajini da bi podignuli njihov dosta slabašni motiv za ratovanje.
Prva laž je da je Moskva produžila historiju velike Kijevske države Rus i njezinog vojnog veličanstva, koja od kraja 10. do sredine 13. vijeka bila najveća evropska zemlja. Moskovske propagandiste čak ne znaju da je ovo bila druga slavenska država na čelu sa Kijevom. Prva je počela funkcionirati još krajem 5. vijeka i bila je od trenutka osnivanja Kijeva 482. godine do 882. godine kada su došli Vikinzi u Kijev i stavili za kneza svog predstavnika iz familiji Rjurika. U to doba Moskva nije postojala ni u snovima, a sadašnji teritorij Ruske Federacije bio je naseljen domicilnima finsko-ugarskim plemenima koji nisu imali nikakvog dodira sa Kijevom kao centrom slavenstva. Sadašnja Ukrajina je pradomovina većine slavenskih naroda uz iznimku Poljaka, koji su sami autohtoni Slavene, a poljski teren sa svoje strane je pradomovina Slavena iz sadašnje Bjelorusije za iznimkom južnog dijela koji je uvijek gravitirao prema Kijevu i Rusije. Slavene su došli na ove prostore iz Poljske sredinom 8. vijeka i to su plemena Kriviča, Slovena, Vjatiča i Radimiča.
Tako vojne pobjede države Kijevska Rus nemaju nikakvih veza sa Moskvom, koja u to doba ili još nije postojala, ili je bila malo naselje. Rus kao zemlja prestala je funkcionirati 1240. godine kada su Mongoli osvojili Kijev i većinu teritorija već bivše ogromne države. Moskva je počela rasti baš u vrijeme mongolske okupacije. I glavni faktor bio je da Moskovski knez dobio od Mongola (podmitio hana i njegovo okruženje) dozvolu za uzimanje svih poreza sa kneževina koji su ostali pod mongolskom okupacijom. Moskovski knez je naravno puno krao i dosta novaca ulagao u Moskvu da bi ona postala pravi grad.
Teritorij sadašnje Ukrajine i Bjelorusije ostao je u Litvanskoj državi koja je tada bila na usponu, a sve kneževine koje su ranije bile u sastavu Kijevske države, a poslije ostali u državi Mongola i Tatara Zlatna Horda postali su središtem za formiranje novog etnosa, koji od 1718. godine počeo sebe zvati Ruskije (Rusi). Do ovog vremena je Moskva kao novi državni centar više puta bila uništena stranom vojskom. 1382. godine Moskva je bila osvojena i većinski spaljena od strane vojske Mongola i Tatara na čelu sa hanom Tohtamišem. To je bila odmazda za ratni pohod moskovskog kneza 1380. godine. 1571. godine vođa Krimskih Tatara han Devlet Girej, koji je bio potomak velikog Čingiz Hana, do fundamenta je spalio cijelu Moskvu. Povod je bio da veliki Moskovski knez Ivan IV Grozni proglasio je Moskovsku državu carstvom a sebe naslovio carem na šta nije imao nikakvog prava. Poslije toga se Ivan Grozni odrekao titule cara koju je sam sebi dodijelio i promijenio naziv države faktički vrativši naziv velike kneževine. Sljedeći put Moskva objavila sebe carstvom tek 1718. godine u vrijeme vladanja Petra I Velikog, koji je postao imperator.
Prije toga 1610.-1612. godina Moskva je bila pod poljskom okupacijom i prestala funkcionirati kao država u potpunosti. 1618. godine zajednička vojska Poljaka i Zaporoških kozaka ponovo je razbila moskovsku vojsku. Bilo je osvojeno pola Moskve osim centralnog dijela. Tada je Moskva dala velike novce i ustupila Poljskoj ogromni teritorij. Zato zajednička poljsko-ukrajinska vojska otišla je sa velikom pobjedom kući. Na čelu ukrajinske vojske tada je bio hetman Petro Sagajdačnij. Još u mladosti Sagajdačnij sa odredom kozaka pomagao je Francuzima u ratu sa engleskom vojskom. Tokom borbi Zaporoški kozaci na lukavi način zauzeli tvrđavu La Rošelj. Francuzi su zamjerili ukrajinskim kozacima što ratuju za novci kada se oni bore za čast. Sagajdačnij je tada odgovorio da „svaki ratuje za ono što njemu fali“. Ova bitka je bila opisana u poznatom romanu francuskog pisca Dima „Tri mušketira“.
Sljedeći put Moskva je bila osvojena i potpuno spaljena 1812. godine francuskom vojskom Napoleona Bonapartea. Napoleon je uništio Moskvu, ali izgubio rat, zato što nije pripremio pozadinu za produženje borbe sa Rusima. Tako da većina sadašnje Moskve izgrađena je poslije rušenja 1812. godine. Veliki vojni poraz Rusko carstvo doživjelo je tokom Krimskog rata 1853. – 1856. godina sa Francuskom, Engleskom i Turskom. Tada je Rusiji bilo zabranjeno imati Crnomorsku flotu. Ona je morala srušiti sve tvrđave duž Crnog mora. To su bili vrlo ponižavajući uslovi završetka rata koji je Peterburg potpuno izgubio. Sljedeći vojni kolaps ruska vojska doživjela je na Dalekom Istoku tokom rata sa Japanom 1904.-1905. godina. Početkom 1918. već sovjetska vojska izgubila je rat sa Njemačkom. Tada crveni boljševički Petrograd morao je potpisati ponizni mirni ugovor u Brestu sa Berlinom i Bečom i priznati nezavisnu Ukrajinsku državu.
I u zadnje vrijeme Rusi gubili ratove. 1994.-1996. godina ruska vojska izgubila je rat sa Čečenskom republikom Ičkerija, tzv. Prvi Čečenski rat. Prošlo je tek 26 godina od velikih gubitaka ruske vojske na vojnom polju, a kremaljske propagandiste lažu o nekoj nepobjedivosti ruskog oružja.
Opet je došlo vrijeme Ukrajine.