U Rusiji se oglasili o namjerama stvaranja prve privatne vojne kompanije (PVK) pod okriljem Ruske Pravoslavne crkve (RPC). RPC je proglasila Ukrajince djecom sotone zbog toga što ukrajinski narod nije želio postati dio Ruske Federacije i odlučio je odbraniti neovisnost svoje države. Tokom gubljenja konca vođenja agresivnog rata u Ukrajini Kremlj je u očaju dao zapovijed RPC-u da snažno uključi vjernike u tokove mobilizacije i stvaranja novih postrojba za rat u Ukrajini. Moskva gubi svaki zdravi smisao. Sada će u rat ići rusko pravoslavno svećenstvo sa vjernicima i to za dosta veliki novce da bi privukli nove ljude koje budu spremni umrijeti u Ukrajini za ideale ruskog fašizma (rusizma) i ruskog svijeta.
Prvima ko je krenuo u formiranje privatne crkvene vojske bili su svećenici morske Kronštadske Nikolske katedrale koja se nalazi u Sankt-Peterburgu. Prve bataljone će imati naziv „Andrejevski križ“. Ova PVK će biti u sastavu oružanih snaga Rusije. Pri tome ruska vojska u Ukrajini za svoje obilježje koristi znak Z-lo, a upravo Ukrajinci koriste križ.
Trebamo samo naznačiti da, prema crkvenim kanonima, svećenicima je zabranjeno uzimati u ruke oružje i ratovati, a kamoli ići ubijati ljude. Čak ubistvo svećenikom čovjeka iz nehaja odmah potegne za sobom proceduru lišavanja ga duhovnog položaja, ali izgleda da je u Rusiji situacija drugačija. Svećenstvo Ruske pravoslavne crkve od prvih dana invazije Rusije na Ukrajinu aktivno vrbuje u sredini svoje pastve i općenito u ruskom društvu osobe koje su spremne ići ratovati u Ukrajinu. Tako oni vjernicima predlažu riješiti svoj teški financijski položaj. Kronštadska Nikolska katedrala počela je formirati prve bataljone dobrovoljaca. RPC i moskovski patrijarh Kiril koji u stvari nije poslušnik Božji nego Zloglasnog FSB-a, a na početku karijere još i KGB, odrađuje sve zadatke koje dolaze iz Kremlja i centrale službe bezbjednosti. Tako je služba Bogu u RPC zamijenjena službom Putinu pod navodnim okriljem pomoći otažbini, koja je u stvari počela krvavi agresivni rat koji ne može dobiti.
U doba Kijevske države Veliki Kijevski knezovi pokušali su približiti Bogu preko širenja Kristovog učenja domicilno stanovništvo sadašnje Ruske Federacije, koje je finsko-ugarskog porijekla, kao i pridošli na ove terene iz istočne i sjeverne Poljske u 8. vijeku Slavene. Kada je Veliki Kijevski knez Vladimir pokrstio 988. godine stanovnike velegrada Kijeva, a također Černigova, Perejaslava, Vladimira na Volyni, Galiča, gdje su u stvari uvijek živjeli Ukrajinci, nije bilo nikakvih problema. Ali kada su krenuli krstiti Novgorod, Smoljensk, Pskov bili su otpori lokalnog stanovništva u prihvaćanju nove vjere i zato je bilo potrebno koristiti kijevsku vojsku.
Suzdaljski knez Andrej koji je prvi iz sredine teritorija Kijevske države gdje nije stanovao titularni narod Rusi koji su direktni preci Ukrajinaca i potomke prvih Slavena na tlu sadašnje Ukrajine Sklavina i Anta, pokušao je uništiti prijestonicu Kijevske države 1169 godine da bi premjestio glavni centar na teritorij gdje su živjeli pokoreni Kijevom plemena finsko-ugarskog porijekla i pridošlih Slavena iz Poljske. Ova plemena su sebe nazivali Ruskije. Suzdaljski knez Andrej je, a u sastavu ove kneževine bila je osnivana Moskva, ubijen 1174 godine od strane domicilnih finsko-ugaraca koji nisu bili voljni prihvatiti kršćanstvo još od 988. godine. Ovaj Suzdaljski knez je postao svecem Ruske pravoslavne crkve 1751.godine i dobio je nadimak Bogoljubivi. Kako je knez Andrej spalio glavni grad Kijevske Rusi još 1169. godine, ukrajinska crkva ga je odmah proklela, tačnije, to je uradio Kijevski mitropolit za palež Kijeva i krađu svete ikone Bogorodice. Tako su Ruskije kao narod, kojih apsolutno nije jasno zašto neko preveo kao Rusi, a Kijevsku državu Rus kao Kijevska Rusija, prvi put željeli spaliti Kijev daleke 1169. godine, ali tada nisu uspjeli. Prošlo je više od 850 godina i 2022. godine opet su došli Ruskije kao potomci finsko-ugaraca i Slavena iz Poljske uništiti Ukrajinu i grad Kijev. I to njima opet neće uspjeti. Samo nije jasna poruka antropološkog i političkog patuljka ruskog političkog svijeta Dmitrija Medvedeva koji je dao novu porciju nebuloza koje on povremeno izjavljuje što niko iz ozbiljnih političara Rusije ne želi uraditi. Medvedev je ispalio u medijima da se Rusija u Ukrajini bori za svoju djedovinu. Ali onda treba postaviti logično pitanje, ko je Medvedevu bio djed? Možda finsko-ugarska plemena Ižora koja oduvijek žive na teritoriji okolo Peterburga, gdje je rođen Medvedev ili finsko-ugarci plemena Merja koja historijski žive okolo Moskve, Tveri i Suzdali? Možda Slaveni (Kriviči) koji su došli u okolice sadašnjih Peterburga i Smoljenska iz sjeverne Poljske još u 8. vijeku ili slavenska plemena (Vjatiči) koja su migrirala u isto vrijeme, ali iz istočne Poljske u sadašnju regiju Moskve i Tule? O čemu uopšte govori Medvedev kada je Kijev osnovan djedovima sadašnjih Ukrajinaca još 482. godine, a Moskva tek 1147 godine, ne govorimo o Sankt-Peterburgu koji je nastao tek 1703 godine. Medvedev i ne zna da na gradnji njegovog rodnog grada poginulo 20 hiljada ukrajinskih kozaka koji su došli vojno popomoći ruskom caru Petru Prvom u borbama protiv Švedske, ali poslije uspješnih borba car je njih prinudio graditi novu rusku prijestonicu (Sankt-Peterburg) u teškim klimatskim uslovima. Poslije toga ukrajinski kozački hetman Ivan Mazepa napokon je shvatio da je priča o pravoslavnom jedinstvu samo izmišljena moskovskim popovima za korištenje snage Ukrajinaca u ogromnoj količini ratova koje vodila Moskovska država. Ivan Mazepa odlučio je na kraju 1709. godine preći na stranu Švedske da bi vratio nezavisnost ukrajinskih teritorija. Za ovo je Ruska pravoslavna crkva njega proklela i to je nametnula svojim crkvenim podružnicama u Ukrajini, iako je većinu pravoslavnih crkva u to doba u Ukrajini Ivan Mazepa izgradio svojim vlastitim novcem.
Tako Medvedev naziva svojom djedovinom ukrajinske teritorije i imovinu, a ne močvare okolo Moskve i Peterburga. Zna se da je cilj Moskve zadnjih 600 godina bio prisvojiti tuđe i koristiti to isključivo za svoje potrebe. To je historijska predznaka agresivne moskovske politike ekspanzije kojoj savremeno međunarodno društvo napokon mora stati u kraj.