Ruskoj vojnoj agresiji na Ukrajinu prethodio je informacijski napad, koji traje u ruskim medijima već osamnaest godina. Moskovska propaganda više od jednu i po deceniju stavila je u glave ruskih građana poruke neophodnosti rješenja pitanja osiguranja ruskih interesa na međunarodnoj areni vojnom snagom i upotrebljavanjem ubojitog naoružanja.
Kremlj je svakako osigurao dau glavama mnogih Rusa bude podršku svojim osvajačkim ratovima, koji smatraju u međunarodnom pravu kako apsolutno Zlo.
Simbol ove riječi Z sada je glavni na ulicama ruskih gradova i ova je oznaka ruske okupatorske vojske u Ukrajini.
Tako je Savjet Bejezbjednosti UN-a na prijedlog predsjedavajuće Albanije razmotrilo vrlo bitnu temu – “Poticanje na nasilje “ što je dovelo do žestokih zločina, na kojem su bili razmotreni razlozi za izbijanje rata i ruskog napada na Ukrajinu, te dodatno doprinjeli da u toj ruskoj propagandi i jeziku mržnje bude još više u ruskim medijima.
Neće biti pobjede na vojnom polju Ukrajine jer isto to Zlo neće biti istjerano iz glava većine prevarenih ruskih građana.
Radi se o ideologiji rusizma – ruskog fašizma, koja je potisnula sve ostale sa informacijskog i kulturnog polja Ruske Federacije. Rusizam je ušao u sve pore društvenog života, za uništenje drugih naroda Kremlj je dobio je legalitet da truje duše kako svog stanovništva tako i drugog stanovništva. Rusizam ima konstrukcije od bivše sovjetske propagande kada je Sovjetski Savez bio u neprijateljskom okruženju i boljševici pripremali narod za rat i borbu za svjetsku revoluciju i diktaturu proletera. To je uveo boljševički vođa Staljin koji uništavao svakog ko je makar malo sumnjao u ispravnost predložene borbe sa svjetskim kapitalizmom na međunarodnom polju i sa unutarnjima izdajnicama u granicama SSSR. Tako milioni sovjetskih ljudi su bili ubijeni zloglasnim NKVD kao neprijatelji naroda i poslani na teške radove u Sibir kao zatvorenici. Ako je i bilo sumnje oko lojalnosti Kremlju nekih cijelih naroda onda bi oni potpadali pod totalno uništenje.
Prema Ukrajincima u 1932.-1933. godini bila je pripremljena vještačka glad. Tako je za godinu i po na sovjetskom dijelu tadašnje Ukrajine od gladi umrlo sedam miliona ljudi i još dva onih koji su stanovali kompaktno u ruskim regijama, posebno na Kubaniji, Stavropolskoj regijii dijelovima duž rijeke Don.
Tako Ukrajinci koji su živjeli u zapadnom dijelu u sastavu tadašnje Poljske uopšte nisu osjetili neku glad, a na sovjetskom teritoriju Ukrajine bila je strava planetarnog mjerila plus u regijama Rusije gdje su Ukrajinci bili apsolutna većina, kako u sredini kubanskih kozaka ili duž rijeke Don gdje su bili u dosta velikom broju.
Kako i govore riječi ukrajinske himne – da ukrajinski narod živi do rijeke Don – to je njegova istočna etnička granica. Poslije gladi 1932.-1933. godina u ovim regijama Rusije Ukrajinaca je praktički bilo nestalo, a ako ko slučajno i preživi onda bi bilo rusificiran.
Tako sada Kubanski kozaci gotovo i ne spominju da je njihovo porijeklo od Zaporoških kozaka koji su bili prisiljeni da se presele krajem 18. vijeka na prazne teritorije, kada su savezna Krimskom hanatu Kubanska tatarska horda morala migrante u Tursku u 1783. godini jer već tad Krim bio anektiran Rusijom. Tako ovaj teritorij je bio naseljen kozacima iz Ukrajine. A sve je počelo kad je carica Katerina II iznenadno poslala ogromnu rusku vojsku koja se vraćala sa napada na Krim i
u 1774. godini upala u proteste Vojske Zaporoške, koja je dvjesto godina vojno pomagala Rusiji da se bori sa Krimskim hanatom. Nepripremljeni za rat sa saveznom ruskom vojskom Zaporoški kozaci morali su primiti dominaciju Peterburga i pokoriti se ruskoj carici Katerini II. Oni su bili primorani ostaviti i zauzeti ruskom vojskom svoje ogromni posjede u centralnoj i južnoj Ukrajini i krenuti na nove prazne zemlje na Kubaniji, koja je postala ispostava za sljedeću rusku invaziju na sjeverni Kavkaz. Taj rat na Kavkazu trajao je pedeset godina i naravno bez sudjelovanja Zaporoških (Kubanskih) kozaka Rusija nikako nije mogla da ga dobije.
Ali, to je lekcija za neki narode na Balkanu, čiji lideri izjavljuju o historiskom prijateljstvu sa Rusijom. Vi ste interesantni za Kremlj ako ste spremni ratovati i umirati za njjihove interese u regiji. Ako ne – bit ćete neprijatelji. Zaporoški kozaci i Ukrajinci stotinama godina ratovali su za interese Moskve navodno kao prijateljski pravoslavni narod čak na štetu svojim nacionalnim ciljevima. Ali, kad se promjeni situacija Kremlj brzo okreči ploču i od vijekovnog prijateljstva ostaje ništa ako vi želite nešto uraditi i za sebe.
Sadašnji rat u Ukrajini je još jedno svjedočanstvo podmuklosti kremaljske politike. Ruska propaganda brzo može da vas preokrene od samog bliskog naroda do najvećeg neprijatelja. Odmah postanete nacista da bi ruskoj vojsci bilo komotno da va ubije.
Ako tvoj nacionalni interes kosi sa moskovskim onda si ti izdajnik i moraš biti kažnjen. To su sadašnje sentencije ruskog fašizma – rusizma kao ideologije ruskog gospodstva, koja je postala najopasnija u savremenom svijetu.