Rusija je raketirala niz civilnih objekata u Ukrajini. Ubijeni su deseci mirnih građana, a ogromna je količina ranjenih. Ruska Z-vjer još jednom je prikazala svoj neandertalski obraz, koji prijeti svijetu homo sapiens uništenjem ukoliko ne bude po neljudskoj ideologiji Moskve. S
Stravičan događaj u gradu Kremenčuku u centralnoj Ukrajini. Strateški bombarder iz pogranične ruske regije Kursk ispalio je nekoliko projektila, a jedan od njih pogodio je trgovački centar u kojem se nalazilo hiljadu ljudi. Čitava zgrada je urušena i izgorjela. Broj žrtava je ogroman, a ruski predstavnik u Savjetu Bezbjednosti UN-a brblja da je to ukrajinska provokacija kao u Buči.
U Lisičansku, Rusi su bacili projektil na ljude koji su po ovom toplom vremenu stajali u redu za vodu. Deseci su ubijenih i ranjenih. U Kijevu su projektili pali na stambenu zgradu i dječji vrtić. U zgradi je čak poginula ruska građanka, dok je druga pobjegla od stravičnih bombardovanja Sjeverodonjecka, ali i tu je dohvatio ruski projektil.
Moskva je započela raketni terorizam. Na ukrajinsku teritoriju već je ispaljeno 2. 800 ruskih projektila. Stotine milijardi dolara su gubici od ruševina stambenih objekata, škola, dječjih vrtića, privrednih objekata. Desetine hiljada ubijenih mirnih ljudi.
Rusija se iz zemlje agresora pretvorila u državu koja je sponzor terorizma. To je teško kaznjeno djelo u međunarodnom pravu. Za ovo raketiranje mora strogo odgovarati ruski politički vrh i svi izvođači od vojnog dijela – piloti strateških bombardera i njihovi ratni zapovjednici. Rusija već odavno izvodi terorističke akte u svijetu. Nizozemski sud u toku višegodišnjeg istraživanja došao je do zaključka da je Ruska Federacija odgovorna za rušenje projektilom zrakoplova MH 17, koji letio iz Amsterdama za Bangkok u ljeto 2014 g., kad je poginulo 300 putnika i članova posade.
Projektile tipa zemlja-vazduh u regiji Donbas u djelu koj sue kontrolirali separatisti uz pomoć ruske vojske bili su dopremljeni iz iste regije Kursk od strane smještene tamo, od strane ruske brigade protuzračne odbrane. Ubijanje civila je izgleda postalo strukom za ruske neandertalce koji s ponosom ponavljaju na svojoj televiziji i medijima koliko puta mogu uništiti svijet nuklearnim oružjem. To su mentalno bolesni poluljudi. Sa njima ne treba pregovarati, već suditi za masovne zločine već genocidnog karaktera. Teroristi bar uzimaju odgovornost za izvedena ubojstva i postavljaju uvjete šta traže. Moskva sve negira, a svoje zločinački uvjete ne osuđuje. To bi bilo otvoreno priznanje namjernog gubljenja nevinih ljudi. Međunarodni pravnici i istraživači sve fiksiraju što se tiče zločina genocida i ratnih zločina u Buči, Irpenju, Borodjanci, Gostomelju i drugim ukrajinskim mjestima, gdje su počinjena masovna ubistva i silovanja.
Ukrajina je dala prijedlog da suđenje ruskim ubojicama ukrajinskih civila bude u gradu Harkiv, koji svaki dan strada od nemilosrdnih ruskih bombardiranja. Tamo će se donositi pravne odluke o ruskim ratnim zločinima. Izgleda da u Moskvi još nisu svjesni za buduću međunarodno pravnu odgovornost. Kremlj je uvjeren da će opet kupiti na Zapadu neophodne političare, koji će za plin, naftu i šaku novca prodati dušu moskovskom đavolu. Došlo je vrijeme da europski narodi zatraže uvid kako je došlo do takve ovisnosti slobodarske Europe od države, gdje je rusizam kao ruski fašizam postao dijelom oficijelne politike.
Kako je bilo dozvoljeno da ruski građani u ogromnom broju rade i vode biznis u zemljama demokratije, gdje su oni koji podržavaju otvoreno ili po tihom putinsku diktaturu i prijetnje svijetu nuklearnim napadom. One čak ne mogu razumjeti da žive na istom teritoriju, koji Moskva ugrožava raketirajući projektilima sa nuklearnim glavama. Ova vjernost rusizmu mora biti ocjenjena od strane nadležnih i kompetentnih organa zemalja članica NATO kao eventualna unutarnja prijetnja. Negiranje opasnosti putinizma i ruske vojne ekspanzije mora se ocijeniti kao podržavanje politike Moskve unutar demokratskih društava, što nosi rizik za sigurnosnu situaciju u ovim državama.
Kremlj računa da kad krene u ratni pohod prema Atlantiku, onda njegovi građani, koji žive u europskim zemljama na ovom krvavom putu budu podrška nadolazeće ruske okupatorske vojske. Osamnaest godina Moskva vuče preko svojih medija ideologiju rusizma, koju su u apsolutnoj većini prihvatili ruski građani u inozemstvu. Kod njih u kući je svaki dan upaljen televizor sa ruskim programom. Oni su spremni dati podršku svakom vojnom potezu iz Moskve, iako često o tome ne govore otvoreno. Čovjek, koji stalno gleda rusku televiziju ima otrovanu dušu, to je opijat za nekadašnje mentalno zdrave ljude.
Ruske programe su napokon zatvorili u mnogim zemljama, a zabranjeno je emitovanje niza propagandnih moskovskih kanala. To bi moglo za par godina uraditi informacijsku detoksikaciju ruskih građana, koji žive u Europi i Sjevernoj Americi. Kremlj je već ponudio široki spektar programa preko Interneta i nažalost ima signala koje rado prihvataju ruski doseljenici. Policija i službe sigurnosti moraju biti na oprezu. Slanje svojih građana za život u inozemstvo bio je dio moskovske politike. Konzularni odjeli ruskih ambasada i obavještajci pod diplomatskim pokrićem aktivno koriste ovaj kanal špijuniranja i održavanja kontrole nad djelatnošću i posebno ideološkim pogledima ruskih doseljenika.
Ruski svijet kao labava forma rusizma prisutan je svugdje u ruskoj dijaspori i ona je spremna odraditi bilo koji zadatak koji će dobiti iz Moskve.