Bivši ukrajinski ambasador u BiH i Hrvatskoj – Oleksandr Levchenko – za “Face.ba” piše o trenutnoj situaciji u Ukrajini. Prenosimo crtice iz njegovog ratnog dnevnika.
„Rusija je najavila da bi željela da okupira istočnu i južnu Ukrajinu, što joj je primarni cilj za drugu fazu ratne invazije. Ruski general je javno obznanio da je ruska vandalska vojska trebala doći do Pridnjestrovlja, da bi tamo pomogla lokalcima koji govore ruski jezik, da izbjegnu ugnjetavanja… To znači da Moskva stavlja Moldaviju kao svoj sljedeći cilj ratnog pohoda na Evropu i koja praktički nema oružanih snaga. Kišinjov se čak ni zvanično nije priključio evropskim sankcijama prema Rusiji, sve da bi izbjegao ljutiti stav Kremlja, ali to ne mijenja njegovu sudbinu i eventualnu rusku okupaciju.
Moldavija to nije svojevremeno uradila – ono što je napravila Ukrajina 2014. godine; Kijev je uveo totalnu zabranu na emitiranje ruske televizije i korištenja ruskog internet-resursa ‘Yandex’, ‘Vkontakte’ i ‘Odnoklasniki.ru'… tako da otrov ruske propagande Moldavija uzima i dan-danas. Zbog toga tamo ima pristaša ruskog svijeta, čak i među Moldavcima. Što se tiče ugnjetavanja Rusa u Pridnjestrovlju – to je svima zagonetka. U odmetnutoj regiji, na vlasti su proruske snage i tamo je bazirana ruska okupatorska vojska, koja sebe predstavlja mirotvorcima. Izgleda da onda domaće Ruse ugnjetava proruska administracija i tzv. pseudo-plave kacige. To je malverzacija u izjašnjavanju ruskog generala, koji čak i ne zna šta da izmisli da bi okupirao tuđu zemlju. Samo Ukrajina može spriječiti okupaciju Moldavije. Moskva kreće u ratni pohod diljem Evrope i samo Ukrajina može zaustaviti ruskog okupatora uz snažnu podršku slobodarske Evrope. Prvo šta trebamo jeste savremeno oružje. Hvala za isporučene zalihe sovjetskog oružja, ali trebamo i mnogo modernije i efikasnije obrasce teškog naoružanja.
Drugo: energetski embargo na ruski plin i naftu… Svaki dan Rusija od Evrope dobiva milijardu dolara za svoj plin i gas, čime lako finansira rat u Ukrajini i pokriva sve unutrašnje troškove – bez izuzetka. Sadašnje sankcije nisu efikasne. Kako je ambasador u Švedskoj za štokholmski list kazao nediplomatski: ‘Moskva se sere na ove sankcije.’
Evropa će nešto izgubiti od blokade kupovine ruske nafte i plina, i to u prve tri godine. Ali ako Rusija vojno sruši Ukrajinu i zauzme Moldaviju, baltičke zemlje i Poljsku, zaustavljanje ruske invazije tada će koštati Brisel, Berlin, Pariz dvadeset puta skuplje nego danas. Što se tiče neutralnosti prema agresiji – ona ima svoju cijenu. Već sam spomenuo neutralnost Moldavije koja ju ne spašava ako padne Ukrajina. Druga vrsta neutralnosti je tiha podrška agresora. Svima je jasno da Rusija do zemlje uništava postojeći sistem svjetske bezbjednosti. Zato je otvoreno podržavanje Moskve od strane nekih zemalja stidljivo. Ustvari, njima odgovara ruska agresija na Ukrajinu. Rusija se iscrpljuje, ali manje od Evrope i SAD-a.
Tako da, matematički, nije loša formula ako planiraš da u budućnosti sam vojno rješavaš nekakve probleme. Takva pozicija je u međunarodnopravnom smislu, čak i u ljudskom, totalna katastrofa, ali je u smislu kalkuliranja žestoki pragmatizam. Ali o takvoj tajnoj podršci zemlje agresora moraju znati svi učesnici međunarodnih odnosa. Ima par centralnoevropskih igrača koji su se upetljali u potpunu zavisnost od ruskih energenata te uz ovaj proces uvijek ide i personalna finansijska zavisnost od Kremlja, ali je to za javnost još uvijek tamna strana Mjeseca. I, napokon, propaganda neutralnosti u kulturi i sportu – kao potajna podrška agresivne politike Moskve. Ne možemo dopustiti učešće ruskih sportaša i predstavnika kulture u međunarodnim događajima. Ruski svijet aktivno koristi sport i kulturu u svojoj agresivnoj politici, na način kako je to koristila nacistička Njemačka u tridesetim godinama prošlog stoljeća. Ruski fašizam – rusizam želi sebe predstaviti ne kao ubicu civila u Mariupolju ili Buči, već kao uglađenog homo sapiensa, koji je ustvari duboko u duši neandertalac.
U ruskom društvu više nema kulture ponašanja. To je sve zamijenio ruski svijet. On je rezultirao silovanjima žena, starica, čak i djece u Ukrajini. Došlo je čak do toga da žene ruskih vojnika nagovaraju svoje muževe da siluju Ukrajinke. Djeca pišu pisma vojnicima sa molbom da ubiju što više Ukrajinaca. Vrh cinizma je Putinovo odlikovanje ruskih vojnika koji su ubili najviše stanovnika Mariupolja, a pritom je odlikovao i 64. motoriziranu brigadu Ruske Federacije, koja je najviše odgovorna za masakr u Buči. U Rusiji nema vjere u Boga. Ruska je televizija to zamijenila vjerom u Putina. Za ruskog je vojnika cilj da nešto pokrade na ukrajinskoj teritoriji i da poslije herojski pogine. Na ovo ga tjeraju ruske porodice koje traže od njih da oduzimaju što više stvari od Ukrajinaca i da to dovoze kući. Materijalno siromaštvo u Rusiji je rame uz rame sa moralnim. Neke ruske porodice od države traže finansijske kompenzacija za ubijene vojnike, iako još uvijek nisu dobili potvrde o pogibiji svojih sinova.
Ova arevolucija ruskog društva postala je dno dna savremene ljudske civilizacije. Svi normalni ljudi na evropskom tlu moraju zaustaviti širenje ruske agresije i ruskog svijeta, kao zarazu koja je sto puta opasnija od Covida i koja želi uništiti ne samo tijelo nego i ljudskost i civiliziranost savremenih homo sapiensa.“