Bivši ukrajinski ambasador u BiH i Hrvatskoj – Oleksandr Levchenko – za “Face.ba” piše o trenutnoj situaciji u Ukrajini. Prenosimo crtice iz njegovog ratnog dnevnika.
“Postoji jednostavna formula završetka rata u Ukrajini, tačnije neisprovociranog vojnog napada Ruske Federacija na članicu i utemeljiteljicu UN-a i drugih međunarodnih organizacija. Ruska vojska morala se povući sa položaja 23. februara ove godine. Zasad, ne vidi se spremnost Kremlja da to uradi… tačnije, ukrajinska je strana primorana da, silom oružja, vraća svaki pedalj svoje teritorije… To je jako složen zadatak. Zato Kijev od zapadnih saveznika ne traži novo naoružanje i pojačavanje politike sankcija, da bi primorao Rusiju, naoružanu do zuba, da vrati svoju vojsku kući. Nakon toga, Ukrajina je spremna da iznađe diplomatsko rješenje završetka rata. Tada će se voditi ozbiljni politički razgovor o mirnim putevima povratka privremeno okupiranih ukrajinskih teritorija – Krima i Donbasa – od strane Ruske Federacije 2014. godine. Razumljivo je da svaki rat završava mirom i ovo su sastavni dijelovi njegovog postignuća, koje je predložio predsjednik Volodimir Zelenski.
Koje su najveće prepreke u postizanju mira u Ukrajini?
Prije svega, primitivno tvrdoglava pozicija Kremlja, koji želi ostvariti agresivne planove i sebi pripojiti novu teritoriju, nametnuti civiliziranom svijetu svoju volju vandalskog ponašanja, gdje je faktor pobjede Zla glavni u realizaciji politike ekspanzije na tuđe prostore zbog uspostavljanja politike rusizma kao ruskog fašizma. Ovo je velika opasnost za čitav civilizirani svijet i jasno je da je politika neupletanja u rat od strane niza evropskih zemalja i međunarodnih institucija potpomogla ruskom agresoru da u početnoj fazi iskoristi ogromnu prevagu u naoružanju zbog postizanja privremeno pozitivnog rezultata na terenu, a prije svega na jugu Ukrajine.
Kijev od civiliziranog svijeta traži pojačavanje politike sankcija, da bi agresor bio u nemogućnosti da raspolaže ogromnim finansijskim resursima od zapadnih potrošača ruskih energenata, i dobivanje savremenih obrazaca vojne opreme, a ne dobivanje oružja koje je proizvedeno još u doba SSSR-a. Ukrajinska vojska je vrlo motivirana i zato odlučno pruža otpor ruskom agresoru. Istisnula ga je iz sjevernih i istočnih dijelova Ukrajine. Sada slijede odlučujuće i teške borbe u Donbasu. Tamo je unapređivanje ruske vojske zaustavljeno. Sve borbene brigade ruske armije već su poslane u Ukrajinu od strane Kremlja. Tu Moskva više nema rezervi, zato koristi skrivene mogućnosti mobilizacije. Ali opet, to nije rješenje za rusku pobjedu; to je više statistika budućih ruskih gubitaka.
Sada počinje završna faza rata. Zato Kremlj koristi sve svoje prijatelje na Zapadu da potpomognu u njemu važnom trenutku. Novinari NYT i drugih američkih publikacija kupljeni su od strane Moskve mnogo godina ranije te oni traže smanjenje američke podrške Ukrajini; navodno, to nije američki interes. Izgleda da oni nisu naučili lekciju iz američkog debakla pri povlačenju iz Afganistana. U Njemačkoj, političko okruženje bivše kancelarke Merkel traži zaustavljanje vojne podrške Ukrajini. Govorim o tim političarima koji su, ustvari, i potakli Putina na novi evropski rat.
Opet je aktivan glavni agent Kremlja u središtu EU i NATO-a – Viktor Orban. Ko će drugi prijateljovati sa ruskim ideolozima ako neće sanjar o velikoj Mađarskoj… Čak je i Rijeku proglasio historijskom mađarskom lukom. Pri susretu sa predsjednikom Srbije – Vučićem, Orban je izjavio da su evropske sankcije protiv Rusije atomska bomba. Pitanje je: za koga? Kremlj, živ i zdrav, stavi plus za Orbana, koji je odradio svoj posao u rušenju šestog paketa evropskih sankcija. Oficijelna je Budimpešta ostala pri svome da je podrška Moskvi njen nacionalni interes.
Predsjednik Vučić rastrzan je kako da dobije ruski plin jeftino, a da pritom uđe u Evropsku uniju… A zašto i ne bi ušli? Imamo sjajan primjer – Mađarsku. Da bi Orban razumio djelovanje atomskih bombi, morao bi doći u Ukrajinu i vidjeti potpuno uništene Buču, Borodjanku ili Irpinj. Ne govorim o strahotama u Mariupolju. Ali on to ne želi, da ne bi naljutio svoje prijatelje u Moskvi. Spomenuo je mađarski premijer i ‘krizu hrane u svijetu zbog sukoba u Ukrajini'… Nije precizirao da je riječ o ratu koji je pokrenula Moskva protiv evropske zemlje, koja hrani mnogo država u Africi i Aziji. Sada ruska morska blokada ukrajinskog teritorijalnog mora ne daje mogućnost za izvoz 22 miliona tona žitarica na međunarodna tržišta. Pola miliona tona ruska je vojska primitivno pokrala iz privremeno okupiranih ukrajinskih luka. Tako da, djelovanje evropskih sankcija ni približno nije slično djelovanju atomske bombe, a koje je sada stopirala Budimpešta. Ruska agresija na Ukrajinu uništila je 670 milijardi dolara ukrajinskih dobara; ruska je vojska silovala na stotine žena i djece, stvorila je svjetsku krizu hrane… To je učinak ruskog rata koji je sličan atomskoj bombi. Ako Orban to još ne razumije, neka dođe u Ukrajinu i pogleda posljedice ruskog razaranja vlastitim očima.”