“Tek smo jučer govorili da će Moskva angažirati svoje pristaše u Evropi u vezi sa hitnom neophodnošću potpisivanja mira u Ukrajini, imajući svijest o trenutnoj prevagi u mogućim pregovorima jer je okupirano dvadeset posto ukrajinskog teritorija, kako tvrde političari. Oni navodno žele pronaći neko hitno rješenje u Ukrajini… ne traže hitno povlačenje ruskih snaga sa ukrajinskog teritorija nego žele da Moskva razgovara sa Zapadom, a cilj tih razgovora su neki kompromisi, i to većinski na račun Ukrajine.
Oglasili su se bivši predsjednici Slovenije, M. Kučan i D. Turk. Malo ko zna da je Rusija svojedobno u Ljubljani napravila leglo svoje obavještajne zajednice, koja je radila za čitavu regiju bivše Jugoslavije, a i šire… naravno, sve ‘pod kišobranom’ Ambasade Rusije u Sloveniji. Na prvi pogled to nije sasvim logična odluka posmatrajući geografski položaj i veličinu Slovenije, ali je Moskva ipak odlučila jer se, geopolitički, Slovenija, prva od regionalnih zemalja, učlanila u NATO i EU, pa je zato vrlo bitno opipavati puls događaja, kako bi kontrolisali proces učlanjenja država zapadnog Balkana u evropske i euroatlantske strukture i sve držali pod strogom obavještajnom kontrolom.
Slovenija se politički morala angažirati u procesu širenja NATO i EU na zapadnom Balkanu i za Kremlj je bilo vrlo bitno da uvijek dobiva povjerljive podatke, i to iz prve ruke.
Ambasada Rusije u Ljubljani dobila je ogromnu količinu diplomata u odnosu na njenu površinu, a polovina njih je potjecala iz obavještajnih struktura. Vlada Janeza Janše mjesec i po prije uspjela je snažno skratiti sastav ruskog diplomatskog predstavništva, koje je sistemski radilo zadnjih dvadeset godina s političkim strankama, medijima i slovenskim biznismenima i to metodama koje su zabranjene Bečkom konvencijom. Sadašnja politička poruka bivšim političarima iz Ljubljane nije neočekivana. Stići će i iz ostalih zemalja, ne samo iz Slovenije.
Da bi posijali sumnju u evropskim i američkih političkim krugovima o efikasnosti slanja teškog naoružanja Ukrajini, Marija Zaharova je u Moskvi iznijela da Kijev navodno šverca zapadno oružje na zapadnom Balkanu, posebno na Kosovu, Bosni i Hercegovini i Albaniji. Nije uopće jasno kako bi to bilo moguće s obzirom na to da je vrijednost ukrajinskog oružja ravna zlatu. Ali to je posao Zaharove: da širi lažne informacije i provokacije. Tako je na upit ukrajinskog novinara u Istanbulu da li Rusija planira prodavati pokradene ukrajinske stvari na međunarodnim tržištima, osim već natovarenih ukrajinskih žitarica na ruskim brodovima, a što je svijet saznao preko satelitskih snimaka, Lavrov bahato i nervozno odgovorio da Rusija nikad ništa nije ukrala i ne krade… očigledno je izmišljena kriza eksporta namirnica na svjetskim tržištima.
Moskva je navodno spremna pustiti svaki brod sa hranom koji se nalazi u Crnom moru. Svojedobno su dugogodišnjeg sovjetskog ministra vanjskih poslova Andreja Gromykoa svjetski mediji nazivali Gospodin ‘Ne’ zato što je na sve prijedloge za kompromise negativno odgovarao… Lavrova će nazivati Gospodin ‘Laž’. Količina izrečene laži koju je plasirao svjetskoj javnosti odavno je prekoračila sve moguće granice. On je milion puta ponavljao da su ruske vojne vježbe na ukrajinskim granicama samo ‘uobičajeni vojni trening’, da Rusija nikad neće krenuti u napad, a sada imamo najveći rat poslije 1945. godine. Ruska flota blokira ulazak i izlazak bilo kojeg civilnog broda u morskom prostoru Odese. Dan prije, ruska je vojska projektilima uništila jedan od najvećih terminala žitarica u Evropi. To je u Mikolajivu, a Lavrov ponovo u Istanbulu govori neke nebuloze.
Puno je lakše sada slušati Lavrova. Ruski ministar misli da će lažima najlakše probiti štit nepovjerenja Evrope prema agresivnoj Moskvi, ali uzalud. Njegov šef Vladimir Putin nezadovoljan je međunarodnom političkom blokadom Ruske Federacije. Za to krivi Lavrova jer ne zna profesionalno raditi, odnosno lagati.
Putin je sam rekao da je lagao Merkel petnaest godina i ‘da ga je uvijek slušala’, a sada laže Macronu pri svakom njegovom pozivu: ‘A on me sluša i opet zove.’ Ali ti ne možeš posjetiti dosta evropskih zemalja jer te niko ne želi primiti. Nisi čak mogao doputovati ni do Beograda. Lavrov mu odgovara: ‘Vremena su se promijenila. Crna Gora, Sjeverna Makedonija i Bugarska već su u NATO-u i ne slušaju naše bajke. Ostala je samo Srbija. Od njih imamo računicu. Albanija, BiH, pa čak i Kosovo na putu su ka EU. Tako da smo smislili priču o švercu zapadnog oružja, koje umjesto u Ukrajinu ide tamo. Računamo na pomutnju u Briselu i da će ih staviti na listu dugog čekanja.’
Otprilike je bio takav razgovor velikog lažova sa najvećim.”