“Rusija je počela svoj Vandalski osvajački pohod na Evropu preko Ukrajine krajem februara 2014. godine, kad je pokušala aneksirati ukrajinski Krim. To je bio prvi put nakon 1945 g., kad je bio stvoren novi sistem bezbjednosti u Evropi i svijetu, kako bih se spriječili novi ratovi, pogotovo Treći svijetski rat.
Ovaj sistem novih međunarodnih odnosa je bio utemeljen u novoj međunarodnoj organizaciji globalnog karaktera. To su Ujedinjeni Nacije.
Uspješni pokušaj da se sruši ovaj dugoročni sistem organizirani pri završetku Drugog svijetskog rata napravila je Moskva, kad je za 12 dana u martu 2014. g. organizovala pseudo referendum na Krimu, koji je već bio okupiran ruskom vojskom, koja je sve kontrolirala na poluotoku.
Zamislite novi kremaljski sistem pri okupaciji tuđih teritorija kao novi ruski izum. Prvo ulazi ruska okupatorska vojska, poslije za 12 dana pod njenom kontrolom organizuje se neka parodija na referendum i ovo kasnije kada se Kremalj prodaje međunarodnoj zajednici kao neko novo samoopredjeljenje stanovništva.
Reakcija međunarodne zajednice na prvu poslije Drugog svijetskog rata bial je aneksiju slična, kako je to napravila u 1938. g. nasistička Njemačka s Austrijom, koja je bila samo na verbalnom nivou. Ruska Zvjer osjetila je strah u očima UN-a, NATO-a, EU i krenula odmah na ukrajinski Donbas sa istim scenarijom.
Tako nešto slično nije bilo čak ni u afričkim bantustanima kad su njihov teritorij preuzeli vanjski plaćenici.
Izražena verbalna zabrinutost u Nju-Yorku (UN), Briselu (NATO, EU), Strasbourgu (Savjet Evrope) Ruse je samo izazivala. Oni su osjetili bojazn i neodlučnost međunarodnih struktura čak i Vašingtona krenuvši dalje.
Samo rušenje malajzijskog aviona u julu 2014. na nebu iznad Donbasa ruskim protivavionskim projektilom, koji je bio dovezen na privremeno okupirani ukrajinski teritorij, bilo je strašenje nekih zapadnih prestonika, kako bi oni napokon odlučili uvesti paket sankcija prema oficijalnoj Moskvi. Tada na ovaj evropski potez na ruskoj televiziji otvoreno su se svi smijali, a Zapad kao da ništa nije primjetio.
Kijev je tada opet zatražio jak međunarodni pritisak na Moskvu. Vašington tada je uglavnom isto verbalno ohrabrivao Ukrajinu uz davanje materijalne podrške, a Berlin i Pariz pojavljuju se kao posrednici u pregovorima sa Moskvom. Za svoj narod tada Njemačka i Francuska prikazivala je kako se bore za mir diplomatskim putem, a realno oni su već tada stvarali pretpostavke za sljedeći široki krvavi agresivni rat Kremlja.
Tek prije desetak dana aktuelni predsjednik Njemačke Valter Stainmajer priznao da je pogriješio u politici prema Putinu i Kremlju. Danas, ova greška koša Ukrajini jedan trilijun dolara uništene infrastrukture, širenja ukrajinskog teritorija pod privremenom ruskom okupacijom, ubistva hiljada nedužnih Ukrajinaca. Pri tome Pariz i do sada produžava beskorisnu telefonsku diplomaciju, koja nije spriječila Putina da krene u rat protiv Ukrajine ili da otvore zeleni koridor za spašavanje blokiranog stanovništva Mariupolja.
Ja razumijem da svako u životu može pogriješiti. Samo pitanje je da li ovo zbog nekog nerazumijevanja, odsutstva želje ili sebičnosti da ne bih izašli iz svoje zone konfora. Telefonska terapija Putina od strane Makrona izaziva od strane analitičara u najmanju ruku čuđenje. Ali, ako pogledamo da ovom alternativom je dolazak na vlast u Parizu Lepen, koja zagovara tjesni odnose NATO i Rusije, onda puno bolja diplomacija E.Makrona.
Jasno je da Kremalj finansira radikale, ne samo u Francuskoj nego i u čitavoj Evropi. Samo pitanje je zašto evropske institucije i organe krivičnog progona na ovo gledaju kroz prste. Zašto Evropa ne stane na grlo svima ko podržava krvavi rat u Ukrajini? To nije samo amoralno već i kazneni prostupak.
Pitam se koliko ovih zagovornika ruske invazije već krivično osuđeno u Evropi? Njemačka je tek krenula ovim putem i to je dobar signal da peta kolona Kremlja uglavnom od ruskih građana kojim su dozvolili raditi u Evropi malo se “umiri”.
Ne može opcija rata promovisti se kao sloboda govora. Podržavanje rata vuče za sobom kazneni progon prema međunarodnom pravu. Tako , svi ko god izlazi na ulice u evropskim gradovima sa ruskim zastavama mora biti priveden da ne bih pripremali teren za budući dolazak ruske okupatorske vojske.
Slobodarska Evropa mora se braniti od pristaša ruskog svijeta i vojno i pravično”.