Nekoliko statističkih studija provedenih posljednjih mjeseci pokazalo je slabu povezanost klime i koronavirusa – što je vlažnije i toplije, manja je vjerojatnost njegova širenja.
No riječ je o preliminarnim podacima i poveznica između klime i covida-19 još je u mnogome nepoznata. Studija s Princetona, objavljena u časopisu Science, ne isključuje tu korelaciju, ali zaključuje da utjecaj klime na širenje virusa “skroman”.
“Naša otkrića pokazuju da će se bez učinkovitih mjera kontrole virus nastaviti širiti i za toplijeg i vlažnijeg vremena. Ono neće značajnije obuzdati pandemiju”, kaže se u studiji.
“Predviđamo da vlažnije i toplije klime u prvoj fazi neće usporiti virus”, kazala je Rachel Baker s Princetona.
Premda klimatski utjecaji, posebno vlažnost, imaju ulogu u širenju drugih koronavirusa i gripe, autori kažu da je u ovom slučaju važniji izostanak raširenog imuniteta na covid-19.
“Zamjećujemo određen utjecaj klime na raširenost i ‘tajming’ pandemije, ali općenito govoreći, virus će se nastaviti širiti jer među stanovništvom nema dovoljno imuniteta”, pojasnila je Baker.
Podsjeća pritom na zemlje poput Brazila, Ekvadora ili Australije u kojima toplije vrijeme nije imalo nekog većeg utjecaja na pandemiju. “Ne čini se da klima regulira širenje virusa”, naglasila je.
Bez mjera kontrole ili cjepiva, virus će se nastaviti kretati među velikim dijelovima svjetske populacije i tek će kasnije postati sezonska bolest, “nakon što mu se smanji ‘zaliha’ neizloženih domaćina”, kažu autori.
Za potrebe studije oni su proveli nekoliko simulacija o tomu na koji bi način virus mogao reagirati u različitim klimatskim uvjetima. U svima je klima postala faktor tek nakon što su veliki dijelovi populacije stekli imunitet.
“Što se u populaciji izgradi više imuniteta, to će utjecaj klime na virus rasti. Tek će tada velika pandemija postati sezonska infekcija”, kazala je Baker.