“Na stotu godišnjicu stvaranja Sovjetskog Saveza, ruska strana non stop je raketirala ukrajinske gradove, tačnije energetsku infrastrukturu. Kolektivni Kremlj postao je ratni zločinac koji je smislio simbol Z za svoju okupatorsku vojsku u Ukrajini.
SSSR osnovan je 30.12.1922. godine i neslavno je propao krajem decembra 1991. godine.
Za Vladimira Putina i njegovo okruženje to je geopolitička tragedija 20. stoljeća. Ipak, najtačniju karakteristiku SSSR-u svojedobno je dao američki predsjednik Ronald Reagan nazvavši Sovjetski Savez „carstvom Zla“.
Nije čudo što ovi u Moskvi žele ponovo organizirati novi Sovjetski Savez da bi Zlo počelo opet vladati na trećini teritorije naše planete. Toliko je teritorija politički SSSR kontrolisao u svijetu, nakon Drugog svjetskog rata.
Moskva je u mnogim zemljama smišljala državne udare, naručena ubistva, podmićivanja, da bi dovodila na vlast svoje lojalne političke lidere i stranke. Zona utjecaja SSSR bila je istočna Evropa, trećina zemalja Afrike i četvrtina država Azije i Latinske Amerike. Sovjetski Savez vodio je otvorene i nevidljive bitke u desetinama zemljama pri realizaciji svoje propagandističke politike koja se temeljila na pobjedi socijalizma i komunizma u čitavom svijetu.
Povik za diktaturu proletariata i ujedinjenja svih proletera u svijetu za borbu protiv eksploatatora kapitalista bio je moto za borbu sa najvećim kapitalističkim zemljama svijeta SAD-om, Velikom Britanijom, Francuskom i Njemačkom. Ima li promjena u glavama vladara Kremlja sada? Nema mnogo. Oni su uvjereni da mogu lakše manipulisati ruskim narodom ako se budu borili protiv nekog ko navodno želi pokoriti Rusku Federaciju i Ruse. Još nije jasno do kraja kako bi to moglo biti realizirano bar u teoriji.
Moskva puni glave svojih građana izmišljotinama da vojska NATO-a samo sanja da dođe u Rusiju i postavi okupatorsku administraciju. Tako nešto se ne sviđa većini stanovništva i ono iz svih snaga podržava Putina i Kremlj koji je krenuo u bitke sa NATO-om i SAD-om. Militarizaciju ekonomike, ograničavanje svih oblika ljudskih sloboda Kremlj objašnjava svom narodu kao neophodne mjere za pariranje zapadne agresije koja navodno podlo smišlja kako će preko demokratskih institucija utjecati na političku situaciju u zemlji.
U glave stanovništva paralelno s tim, svakodnevno se ulijevaju informacijske doze isključivosti ruskog naroda i njegove mesijanske uloge u borbi sa zapadom kao nazadnom civilizacijom. Pri tome pobjeda nad zapadnim utjecajem moguća je samo ako bude vraćeno jedinstvo svih naroda bivšeg Sovjetskog Saveza pod okriljem Moskve koja će njih navodno voditi prema privrednom prosperitetu i političkom savezništvu u suprotstavljanju američkom i zapadnom utjecaju. Takve laži i poluistine lako se prodaju na ruskom političkom i informacijskom tržištu i za 23 godine „vladanja“ Vladimira Putina sve druge ideje o vladanju prava, osiguravanju ljudskih sloboda, liberalnoj ekonomiji ili strateškom savezništvu sa Evropom bili su pometeni šovinističkim propagandistima. Putin je također stvorio svoj financijski klan iz kojeg je odabrao iz redova svojih bliskih prijatelja klub utjecajnih milijardera koji su uz odobrenje ili nemiješanje Kremlja pokrali za sebe nacionalne ruske prirodne i materijalne resurse, a zauzvrat daju potpunu podršku svom vođi iz doba banditskog Peterburga.
Vladimir Putin postao je najbogatiji Rus i oko sebe formirao klan domaćih milijardera koji žive komforan život i za to plaćaju svojem šefu potpunom lojalnošću. Ruski narod na taj ačin sada eksploatiše domaće kapitaliste. Formisanje klase ruskih multimilionera dato je na nivou regionalnih i lokalnih političkih i biznis elita. Oni moraju biti uvijek lojalni Moskvi, a posebno Putinu.
Da ne bi izmakli kontroli, za to postoji Zloglasni FSB, kao aparat prinuđivanja i stranka Jedinstvena Rusija koja vodi monitoring političke lojalnosti ili previše samostalnog djelovanja pripadnika različitih političkih i biznis elita koji su između sebe dosta isprepleteni.
Niže nivoe kontroliše policija, glavno odvjetništvo, Ruska garda. Svaki otpor narodnih masa oni čvrsto potiskuju, bacaju u zatvore nezadovoljne i falsifikuju kriminalni progon za nepostojeća narušavanja zakona. Time, za 23 godine nije ostalo gotovo nikakve ozbiljne političke opozicije u režimu Vladimira Putina, kojeg lično štiti Federalna Služba Osiguranja (FSO) koja je po snazi ravna FSB-u.
Vladar Kremlja na taj način je izgradio politički sistem održavanja sebe na vlasti. Ipak, Vladimir Putin osjeća neku spremnost ruskih elita na moguće promjene. Stari kadrovi pomalo već postaju dosadni, nalik kao čopor grabežljivaca. Za 23 godine izrasle su nove snage spremne za pljačku i čvrsto upravljanje zemljom, ali njih na sami državni vrh ne pušta stara politička garda. Stari lisac Putin to je osjetio i odlučio koji je najbolji put za izbjegavanje unutarašnjeg sukoba – pobjednički rat i mobilizacija cijelog društva oko cilja proširivanja granica Ruske Federacije. Rusko društvo zagrizlo je ovu obmanu i dalo šefu Kremlja prostor za manevar i ubiranje svenarodne podrške. Na ukrajinskom ratištu sve je krenulo prema nekom drugom scenariju. Putin je imao za svaki slučaj rezervne planove ali ni oni nimalo ne pomažu. Sada se opasnost prikrada neopažljivo i za njega lično. Na stotu godišnjicu stvaranja SSSR-a ruska vojska nije mogla zauzeti Donjecku regiju. Planovi obnavljanja SSSR-a postaju potpuno neostvarivi.
Ovaj rat sada nameće pitanje – može li Rusija uopšte opstati kao jedinstvena zemlja. SSSR se stvarao na principima prava nacija na samoopredjeljenje, a neuk Putin to nije na vrijeme pročitao.”