Bivši ukrajinski ambasador u BiH i Hrvatskoj, Oleksandr Levchenko, za “Face.ba” piše o situaciji u Ukrajini, prenoseći aktuelna dešavanja koja su potaknuta ruskom agresijom na Ukrajinu.
“’Kina troši milijarde dolara po čitavom svijetu, sve da bi širila svoju otrovnu propagandu, koja uključuje dezinformacije koje su vrlo slične moskovskim izjavama o ratu u Ukrajini.’
To je izjavio James Ruby, coordinator ‘Global Engagement Centra’, koji radi u okviru State Departmenta, a čiji je cilj protudjelovanje vanjskoj propagandi i pokazivanje javnosti ko to sve priprema. On smatra da je ‘informacijski bunar’ otrovan kineskim i ruskim dezinformacijama i ovo je vrlo opasno.
Jedan od kineskih informacijskih narativa koji je podudaran sa kremaljskom propagandom je taj da je ‘rat u Ukrajini započeo NATO’. Osim toga, Kina informacijski propagira i druge stvari, koje ponavlja niz evropskih političara, koji su – faktički – postali medijski agenti Pekinga. Takvi političari često koriste retoriku da ‘oni nisu agenti Kremlja’, što ustvari i jeste tako, dok je realnost da informacijski i politički igraju za Kinu, sijući tako nepovjerenje Alijansi i evropskoj solidarnosti koja protudjeluje vojnoj moskovskoj agresiji. Oni se, po pravilu, pozicioniraju kao borci za mir, ali nikad ne osuđuju rusku agresiju na Ukrajinu. Duboko su ukopani u najvišim nivoima vlasti te dezorijentišu vlastiti narod i evropsko jedinstvo. Koriste primitivni populizam u središtu svojih društava i politički antiamerikanizam, koji žele predstaviti kao sebičnu politiku Washingtona, koji – navodno – pazi samo na svoje interese. Takvi se političari najčešće mogu čuti u Hrvatskoj i Mađarskoj. Viktor Orban i niz hrvatskih političara propagiraju kineske narative pod krinkom nezavisnog mišljenja koje je različito od pozicije NATO-a, EU, pa tako i Kremlja. Mišljenje ovih političara kad je riječ o zapadnim stavovima nije umnogome različito od stave Moskve.
Ruby je rekao da Rusija i Kina troše milijarde na informacijske manipulacije, a pritom Peking ulaže više novca nego Moskva. Između ovih dviju zemalja, u komunikacijskom smislu, završeno je usaglašavanje stavova. Zato demokratski svijet i demokratske nacije hitno moraju reagirati na ovaj opasni izazov. Moskva i Peking koriste slobodu medija i izražavanja stavova Zapada, da bi preko svojih utjecajnih agenata širili narative vlastite propagande. Vrlo je tužno što je niz visokorangiranih evropskih političara u službi ovih kineskih i ruskih manipulacija radi svojih interesa. Zato je ministar kulture i informacijske politike Ukrajine, Tkačenko, dao prijedlog za organizaciju informacijskog Rammsteina. Tako bi bilo moguće predstaviti ukrajinska borbena iskustva, s ciljem borbe protiv ruske informacijske agresija koja širi rijeke laži na svjetskom auditoriju.
Očekuje se da će se predstojeći summit održati u Parizu, a ‘rezervna’ destinacija bit će Varšava. Informacijski Rammstein treba postati mjestom za međunarodni dijalog, uz aktivno učešće Ukrajine, koja iza sebe ima već dobra iskustva borbe protiv ruske propagande koja je postala civilizacijskom opasnošću za cijeli evropski kontinent. Kijev sistemski radi protiv moskovske medijske ekspanzije, na koju je Kremlj 2022. godine izdvojio milijardu dolara, što je 3,2 puta više nego 2021. godine. Najveću finansijsku podršku dobili su ruski informacijski projekti koji se rade u Evropskoj uniji i SAD. Ruska medijska politika uvijek je imala agresivni, invazivni karakter; ona opravdava ruski vojni napad na Ukrajini i okupatorsku politiku… Također, radi sve što je u njenoj moći da smanji antikremaljske pozicije u svijetu. Moskovska informacijska politika postala je instrumentom realizacije ruske okupacije. Kad je riječ o vanjskom auditoriju, na tome ciljano rade kremaljski propagandistički resursi – ‘Russia Today’ i ‘Sputnik’. Ruska je propaganda postala posebni informacijski fenomen. Ona toliko utječe na čitaoce i gledaoce u percepciji događaja, a ponekad je vrlo teško ispraviti njihove posljedice. Najbolje rješenje u borbi protiv ruske propaganda je njena potpuna izolacija i zabrana djelovanja u civiliziranim zemljama svijeta. To je aktuelno – ne samo za evropske države, nego i za zemlje Latinske Amerike, Afrike i Azije. Ukrajina je počela sprovoditi korake u ‘informacijskoj higijeni’ još 2016. Tada je bio blokiran rad niza ruskih veb-stranica i portala.
Ruska je propaganda postala fenomen ogromnih razmjera. Želi sakriti izvore svog djelovanja; prisutna je u većini zemalja svijeta, često se maskira u lokalne medijske resurse… pokriće su joj stavovi stranih političara i novinara koji su poznati i koji za širenje propagande kremaljskih narativa dobivaju ogromne svote novca. Zato treba prelaziti u aktivnu i napadačku poziciju protudjelovanja kad je riječ o ruskoj propagandi, koja slavi ubistva Ukrajinaca i prijeti svijetu nuklearnim udarcem, da bi pretvorila niz zemalja koje se protive moskovskoj agresiji i vojnoj invaziji u nuklearni pepeo.
Informacijski Rammstein mora postati mjestom za jedinstvo demokratskih informacijskih resursa, ujedinjavanja zapadnih zemalja u borbi protiv propagande rata i nasilja koji dolaze iz Kremlja, promoviranje istine o ruskim zločinima u Buči, Mariupolju i masovnih ubistava civila u Izjumu. Evropska civilizacija ne smije dozvoliti Moskvi da prođe bez kazne za izvršene ratne zločine u Ukrajini i za informacijske pokušaje rehabilitacije ruskih vojnika koji su izvršili cinična ubistva ukrajinskih civila.
Ruska propaganda započela je svoj informacijiski napad na Ukrajinu još prije upada ruskih specijalnih trupa na Krim krajem februara 2014. godine. Najizopačeniji slučajevi su kad je ruska televizija angažirala svoje građane, koji su ispred kamera glumili navodno nastradale ukrajinske civile na Donbasu od strane ukrajinske vojske. Isti su se ljudi pojavljivali u različitim TV-pričama. Najbolja notorna laž prikazana je u ‘Dnevniku’ kanala ‘Rusija’ na ljeto 2014. godine, gdje je statistkinja glumila majku koja je nastradala od navodnih zvjerstava ukrajinske vojske na Donbasu. Ona je u suzama pred kamerama ruske televizije govorila da su njenog maloljetnog sina ukrajinski vojnici stavili na raspelo uz uzvike da će se to dogoditi svakom ko se pobuni protiv Kijeva. Ova je osoba već primijećena u nekoliko TV-priloga, pa se zato ukrajinska strana zvanično obratila Moskvi, s ciljem dobivanja detalja navodnog događaja, da bi se odgovornosti priveo svako ko je počinio zločin prikazan u ‘Dnevniku’ kanala ‘Rusija’. Moskovska TV nije odgovarala mjesec dana, nakon čega je izjavila da se ovaj događaj nije dogodio, ali bi se mogao dogoditi… To je cinični stil koji do dan-danas koriste ruski novinari. Njih ne treba samo zaustaviti ili ignorirati, nego im se treba i suditi na međunarodnom sudu za zločine agresije u Ukrajini i treba ih označiti ratnim propagandistima. Civilizirani svijet mora reći: ‘Stop ruskoj propagandi!'”