Bivši ukrajinski diplomata u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, Oleksandr Levchenko, za „Face.ba“ piše o aktuelnoj situaciji u Ukrajini i svijetu.
„Ovih dana, prije 25 godina, 1999. godine, ruski predsjednik Boris Jeljcin imenovao je Vladimira Putina za premijera i javno ga proglasio za svog nasljednika. Od tada se nastavlja stvarna vladavina Putina, koji je vlada zemljom četvrt vijeka – odnosno duže od Leonida Brežnjeva. Cijela generacija Rusa nije poznavala druge vladare osim Putina. Putin je na čelu Rusije formalno bio na pozicijama predsjednika i premijera, ali to nije promijenilo suštinu njegove jednoosobne diktatorske moći. Pošto je sam sebi prepisao Ustav, vlada kao uzurpator, a ne legitimni šef države. Svima je postalo jasno da su ratovi postali suština Putinove vladavine.
Njegov mandat je počeo ratom u Čečeniji, praćen je stalnim ratovima (2008. – Gruzija, 2014. – Ukrajina, Krim, Donbas) i sada, 25 godina kasnije, Rusija se ponovo bori u nepravednom agresorskom ratu. Godinu dana nakon dolaska u vlast, u augustu 2000. godine, Putin je upao u svoj prvi veliki skandal zbog ravnodušnosti i laži tokom katastrofe ruske podmornice ‘Kursk’. Danas se još jedna sramota povezuje sa Putinom – Kursk. Diktator donosi mnogo nesreće samim Rusima i susjednim narodima; dovedeno je do smrti stotine hiljada ljudi, izbila su razaranja čitavih gradova, pojavili su se milioni izbjeglica, došle su prijetnje globalnoj nuklearnoj eskalaciji.
Ovo je četvrt vijeka potpunog povlačenja Rusije od demokratske vladavine koju je zemlja imala tokom 90-ih. Sada Rusi mogu samo da sanjaju o onim slobodama koje su imali u to vrijeme, a koje je možda nepovratno nestalo. Sada je Moskva najavila povlačenje Rusije iz Okvirne konvencije Vijeća Evrope o zaštiti nacionalnih manjina. Ovom okvirnom konvencijom Vijeća Evrope iz 1995. godine utvrđena je zabrana diskriminacije i prisilne asimilacije nacionalnih manjina, zaštićena sloboda ispovijedanja vjere i slobodnog govora svojim jezikom. Rusija je potpisala ovu konvenciju 1996. godine, ali je skoro nikada nije poštovala.
Nije uzalud što Rusija ima reputaciju ‘zatvora naroda’, jer tlači i rusifikuje i titularne narode svojih nacionalnih republika i nacionalne manjine, prvenstveno Ukrajince. Demonstrativno povlačenje iz Okvirne konvencije je međunarodni demarš i Kremljova objava rata kulturama, jezicima i religijama svih neruskih naroda Ruske Federacije.
Nažalost, tokom čitavog perioda Putinove vladavine, Rusija je dosljedno odbijala većinu svojih međunarodnih obaveza i krenula da uništi postojeći sistem međunarodnog prava i globalne bezbjednosti. Osim toga, korisnici na teritoriji pod kontrolom Ruske Federacije bilježe potpuni prekid videohostinga. Rusija se pridružila zemljama u kojima je YouTube blokiran. U svim ovim zemljama, kao i u Ruskoj Federaciji, postoje problemi sa slobodom govora i kršenjem ljudskih prava.
Dakle, ovo je još jedna demonstracija geopolitičkog izbora Kremlja, koji je antidemokratski i antizapadni. Blokiranje Youtubea je dokaz da Kremlj ne želi da trpi internetske resurse koje ne kontroliše. Odluci o blokiranju prethodili su veliki napori i ulaganja u kreiranje propagandnog YouTube sadržaja na ruskom jeziku, ali se pokazalo da to nije dovoljno. YouTube je poslovni alat koji je hiljadama Rusa omogućio da zarade. Kremlj im je oduzeo ovaj izvor prihoda jer nije zainteresovan za povećanje broja finansijski nezavisnih građana. U Rusiji blokiran pristup Facebooku, Instagramu, hiljadama internet-stranica: ruska opozicija i strani resursi su već blokirani. Ovo je primitivna politika zatvaranja Rusa u informacioni geto.
Kršenje prava na pristup informacijama od strane Kremlja dešava se ne samo u Ruskoj Federaciji, već i na privremeno okupiranim teritorijama Ukrajine. Moskva prinuđuje okupirane Ukrajince da pate zajedno sa ruskim građanima.
U isto vrijeme, predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski naložio je strukturama koje se brinu o razmjeni da predstave jasnu strategiju za povratak ljudi iz ruskog zarobljeništva. Za Ukrajinu je od suštinskog značaja da vrati sav svoj narod iz ruskog zarobljeništva. Kijev je u više navrata preuzimao inicijativu razmjene svih za sve. Međutim, Rusija ne poštuje norme međunarodnog prava u pogledu tretmana ratnih zarobljenika.
U zarobljeništvu ukrajinski vojnici su u opasnosti po život i zdravlje. Ruske specijalne službe koriste faktor zatvorenika u pokušajima da rasplamsaju kontradikcije unutar ukrajinskog društva: da suprotstave rođake zatvorenika vlastima, kao i da suprotstave rođake različitih kategorija zatvorenika jedni protiv drugih. Strukture odgovorne za razmjenu aktivno komuniciraju sa rođacima ratnih zarobljenika koliko god je to moguće, objašnjavajući kako se sastavljaju liste razmjene i druga pitanja. Odbrambene snage sada aktivno popunjavaju fond za razmjenu tokom ofanzive u Kurskoj oblasti Ruske Federacije.
Konkretno, masovno se zarobljavaju ruski graničari FSB-a, kadirovski vojnici i vojni obveznici Oružanih snaga Rusije. S tim u vezi, komesar za ljudska prava Vrhovne Rade Ukrajine Dmitro Lubinjec razgovarao je sa ruskim komesarom za ljudska prava Tetjanom Moskaljkovom o razmjeni zatvorenika. Tokom posljednje dvije sedmice, Odbrambene snage Ukrajine zarobile su do dvije hiljade ruskih vojnika.
Ruska strana je prvi put sama pokrenula pregovore o razmjeni ratnih zarobljenika. Ukrajina je uvijek bila otvorena za pregovore o razmjeni. Oslobađanje sopstvenog naroda iz ruskog ropstva oduvijek je bilo državni prioritet. Ukrajina će prije svega tražiti povratak teško bolesnih i teško povrijeđenih, kao i žena. Pored toga, prednost će imati oni koji su najduže bili u zatočeništvu, posebno zarobljenici puka ‘Azov’, branioci ‘Azovstala’, koje ruska strana principijelno nije uključila u razmjene. Kijev će također vratiti one koje je Rusija ilegalno pritvorila još 2014. godine. I ne samo vojno osoblje, već i civilni taoci, posebno krimski Tatari.“