Novi izvještaj glavnog inspektora Ministarstva odbrane Sjedinjenih Američkih Država pokazuje da je rat s Iranom ostavio ozbiljne posljedice na američku vojnu infrastrukturu na Bliskom istoku.
Iako Pentagon tvrdi da su strateški ciljevi operacije ostvareni, analiza ukazuje na velike probleme s kojima su se američke snage suočile tokom i nakon sukoba – od uništenih baza i izgubljene opreme do ozbiljnih logističkih izazova.
Jedan od najvećih problema bio je udar na pomorsku infrastrukturu u Bahreinu, gdje se nalazio regionalni komandni centar američke mornarice. Prema izvještaju, uništenje tog objekta ozbiljno je poremetilo američke pomorske operacije u regiji. Vršitelj dužnosti ministra mornarice Hung Cao nedavno je opisao razmjere napada riječima da je Iran bazu „potpuno raznio“.
Pentagonov nadzorni ured navodi da je uništenje mornaričkog središta u Bahreinu stvorilo „značajne izazove“ u uspostavljanju dovoljnog broja pomorskih baza i logističkih luka potrebnih za održavanje američkih operacija.
Zbog toga je Washington bio prisiljen preusmjeriti dio pomorske logistike na udaljeni otok Diego Garcia u Indijskom okeanu, hiljadama kilometara udaljen od glavnog područja sukoba.
Premještanje logističkog središta na Diego Garciju donijelo je nove probleme. Opskrbni ciklusi, koji su ranije bili znatno kraći zbog blizine baza na Bliskom istoku, produženi su na između četrnaest i osamnaest dana.
To znači da je američkim snagama trebalo gotovo dvije do tri sedmice za određene procese dopreme opreme, goriva i drugih potrepština, što je značajno otežalo fleksibilnost vojnih operacija.
Izvještaj pokazuje da posljedice iranskih napada nisu bile ograničene samo na fizičko uništenje objekata, već su utjecale i na način na koji SAD može djelovati u jednoj od strateški najvažnijih regija svijeta.
Osim problema s pomorskom infrastrukturom, američka vojska pretrpjela je i velike gubitke u opremi. Prema podacima iz izvještaja, uništeno je ili oštećeno do trideset bespilotnih letjelica MQ-9 Reaper, čija se vrijednost procjenjuje na oko trideset miliona dolara po primjerku. Riječ je o sistemima koji imaju ključnu ulogu u nadzoru, izviđanju i preciznim napadima.
Američke snage izgubile su i sedam aviona za dopunu goriva KC-135, koji omogućavaju dugotrajne zračne operacije na velikim udaljenostima. Gubitak tih letjelica dodatno je zakomplikovao američke vojne planove jer je riječ o resursima koje nije moguće brzo zamijeniti.
U sukobu je poginulo 12 američkih vojnika, dok su brojni pripadnici oružanih snaga bili uključeni u odbranu baza, obnovu infrastrukture i krizne operacije.
Posljedice rata osjetile su i američke diplomatske službe. Oštećeni su pojedini objekti State Departmenta, a SAD je morao organizirati evakuaciju oko 9000 svojih državljana iz područja pogođenih sukobom.
Finansijski trošak rata također je bio golem. Prema procjenama iz izvještaja, američke operacije povezane sa sukobom dosegnule su oko 37,5 milijardi dolara. U taj iznos ulaze troškovi raspoređivanja vojske, održavanja operacija, popravaka, zamjene uništene opreme i logističke prilagodbe.
Pentagon pritom naglašava da američke snage nisu izgubile sposobnost djelovanja te da vojna industrija može nadoknaditi dio izgubljenih kapaciteta. Američka administracija i dalje tvrdi da je vojna kampanja ostvarila svoje ciljeve.
Sukob je, međutim, pokazao koliko moderna ratovanja ovise o logistici. Čak i najnaprednija vojska svijeta može biti ranjiva kada joj protivnik uspije poremetiti opskrbne lance, uništiti ključne objekte i prisiliti je na premještanje baza hiljadama kilometara dalje.