Oleksandr Levchenko, bivši ukrajinski diplomata u BiH i Hrvatskoj, analizira posljedice ruske agresije na Ukrajinu po sigurnost Evrope. Upozorava da bi okončanje rata pod nepovoljnim uslovima moglo povećati strateške rizike za evropske države, posebno ako Rusija zadrži vojni potencijal i iskustvo stečeno tokom višegodišnjeg rata.
Rat, pregovori i sigurnost Evrope: strateške posljedice ruske agresije na Ukrajinu
Pitanje okončanja rata ostaje glavna tema na dnevnom redu u petoj godini ruske sveobuhvatne agresije na Ukrajinu. Iako je Moskva pristala na održavanje mirovnih pregovora u Abu Dhabiju, ne pokazuje spremnost na konkretne korake usmjerene ka postizanju dogovora. Takva pozicija u velikoj je mjeri omogućena politikom američke administracije tokom posljednjih godinu i po dana.
Finansijska pomoć Sjedinjenih Američkih Država Ukrajini praktično je obustavljena. U posljednje vrijeme pojavili su se i problemi s dostavljanjem obavještajnih podataka ukrajinskoj strani, kao i s korištenjem satelitskih komunikacijskih sistema Starlink i Starshield. Na taj način Washington je pokazao spremnost da ograniči različite oblike podrške Ukrajini ukoliko Kijev ne pristane na ustupke koje zahtijeva Kremlj.
Osim toga, Ukrajina se našla u posebno teškom položaju zbog nedostatka sredstava protivraketne odbrane. Bijela kuća odbila je Kijevu osigurati dodatne isporuke presretačkih raketa za sisteme „Patriot“, dok Ministarstvo odbrane SAD-a trenutno odgađa njihovu isporuku čak i u okviru nabavki koje finansiraju evropski partneri. Zvanično obrazloženje je neizvjesnost situacije u Perzijskom zaljevu, iako su odgovarajuća sredstva već uplaćena na američke račune.
Posljednjih mjeseci Vladimir Putin aktivno koristi ovu situaciju, sistematski izvodeći napade na kritično važnu energetsku infrastrukturu Ukrajine. Na meti su termoelektrane, objekti za prijenos električne energije, sistemi daljinskog grijanja i drugi elementi energetske infrastrukture.
U noći na subotu Rusija je ponovo napala Ukrajinu, koristeći 36 balističkih i hipersoničnih raketa, kao i 172 jurišne bespilotne letjelice različitih tipova, od kojih je 137 bilo mlaznih. Glavni pravci napada bili su Kijev i Kijevska oblast. Ukrajinska protuzračna odbrana oborila je 149 bespilotnih letjelica, uključujući 117 mlaznih. Ukrajina je raspolagala sa svega nekoliko antibalističkih raketa za sisteme „Patriot“, koje je i upotrijebila. Zbog toga su oborene samo četiri ruske balističke rakete.
U Kijevskoj oblasti napadnute su trafostanice koje osiguravaju prijenos električne energije iz nuklearnih elektrana Rivne i Hmeljnicki prema Kijevu i centralnim dijelovima zemlje. Oštećene su i trafostanice u još 12 ukrajinskih oblasti. Oštećenja u blizini nuklearnih elektrana predstavljaju ozbiljnu nuklearnu i ekološku opasnost. Ruske snage praktično djeluju na način koji bi mogao prisiliti Ukrajinu da iz sigurnosnih razloga sama obustavi rad ove dvije nuklearne elektrane. U tom slučaju postavlja se pitanje i ruskih nuklearnih elektrana. Ukrajina ih, za razliku od Rusije, nije napadala. Zašto onda Kremlj smatra da može djelovati jednostrano?
Strateški cilj Moskve jeste lišiti velike ukrajinske gradove vodosnabdijevanja, električne energije, grijanja i kanalizacije, praktično ih pretvarajući u nešto nalik Mariupolju iz proljeća 2022. godine. Takvi sistematski napadi na kritičnu civilnu infrastrukturu imaju obilježja ratnih zločina i mogli bi predstavljati zločine protiv čovječnosti. Desetinama miliona Ukrajinaca prijeti gubitak osnovnih životnih uslova u velikim gradovima. Istovremeno, mogućnosti Ukrajine da zaštiti stanovništvo ostaju ograničene zbog nedostatka sredstava protivraketne odbrane, posebno presretačkih raketa za sisteme „Patriot“.
Na frontu, uprkos velikim ljudskim i materijalnim gubicima, Rusija ne ostvaruje strateški preokret u svoju korist. Prema zvaničnim procjenama, na pojedinim dijelovima fronta ukrajinske snage oslobađaju više teritorije nego što je protivnik uspijeva zauzeti.
Prema zvaničnim ukrajinskim procjenama, ukupni gubici ruskih snaga od početka sveobuhvatne invazije iznose 1.609.500 ljudi. Među uništenom i oštećenom ruskom vojnom tehnikom nalazi se 38.100 tenkova i borbenih oklopnih vozila, 52.100 artiljerijskih sistema, 2.260 višecijevnih raketnih sistema, 1750 sredstava protuzračne odbrane, 453 borbena aviona, 600.000 operativno-taktičkih bespilotnih letjelica, 5200 krstarećih raketa, 35 ratnih brodova i dvije podmornice.
Predsjednik SAD-a Donald Trump izjavljuje da rat u Ukrajini nije njegov rat. Međutim, razmjeri ruskih vojnih gubitaka i akumulirani borbeni potencijal ruske vojske imaju neposredan značaj za sigurnost cijele Evrope. Kada bi snage i resursi koje je Rusija angažovala protiv Ukrajine bili usmjereni protiv država Zapadne Evrope, posljedice po evropski odbrambeni sistem mogle bi biti katastrofalne. U tom slučaju u sukob bi neizbježno bili uključeni i američki vojni kontingenti stacionirani u Evropi. Evropljani bi na neposredni rat s Rusijom morali trošiti višestruko više sredstava nego što su tokom ovih godina izdvojili za pomoć Ukrajini. Tome bi se pridružila i ogromna šteta nastala usljed ruskih razaranja.
Ukrajinske oružane snage su tokom godina sveobuhvatnog rata uništile stotine hiljada ruskih bespilotnih letjelica. Istovremeno, prodor ruskih dronova u poljski zračni prostor pokazao je ranjivost evropskog sistema protuzračne odbrane. Tokom jednog od takvih incidenata angažovani su kapaciteti NATO-ove protuzračne i protivraketne odbrane, uključujući borbene avione F-35, kao i poljska sredstva protuzračne odbrane, među kojima su avioni F-16 i sistem „Patriot“. Međutim, od dvadeset ruskih bespilotnih letjelica koje su prešle poljsku granicu, tokom osam sati djelovanja oboreno je samo pet.
Drugi incident, povezan s ulaskom ruske krstareće rakete u poljski zračni prostor, također je ukazao na postojeće nedostatke u sistemu protuzračne odbrane te zemlje. Prema dostupnim informacijama, raketa je preletjela značajnu udaljenost unutar poljske teritorije, a da pritom nije pravovremeno presretnuta. Slični slučajevi pokazuju da je Rusija sposobna testirati spremnost NATO-a na reagovanje, koristeći provokacije i povrede zračnog prostora savezničkih država. Poređenja radi, Ukrajina je već uništila oko 5200 ruskih krstarećih raketa. To svjedoči o značajnom iskustvu ukrajinske protuzračne odbrane, stečenom u stvarnim borbenim uslovima.
Američki predsjednik redovno govori o navodnih 350 milijardi dolara pomoći koje su Sjedinjene Američke Države pružile Ukrajini i tvrdi da zauzvrat nisu dobile ništa. Međutim, prema drugim procjenama, stvarni obim američke pomoći znatno je manji i iznosi oko 150 milijardi dolara. Istovremeno, strateška korist za SAD ogleda se u tome što Ukrajina obuzdava rusku vojnu ekspanziju i sprečava prenošenje rata na teritoriju drugih evropskih država. Čak i one političke snage koje su ranije razmatrale mogućnost udovoljavanja teritorijalnim zahtjevima Kremlja na račun Ukrajine postepeno shvataju da se Putin neće zaustaviti na već okupiranim teritorijama.
Evropa i SAD još uvijek nisu dovoljno spremne za veliki vojni sukob s Rusijom. Ilustrativan primjer je američka vojna kampanja u Afganistanu od 2001. do 2021. godine, u koju su Sjedinjene Američke Države uložile nevjerovatnih bilion dolara, ali na kraju nisu uspjele ostvariti pobjedu nad talibanskim pokretom. Ako se uzmu u obzir i prateći troškovi, ukupan iznos dostiže 2,2 biliona dolara. Talibani nisu imali ni razvijenu avijaciju, ni ratnu mornaricu, ni savremeni raketni arsenal. Haotično povlačenje američkih snaga 2021. godine dovelo je do iznenadnog sloma afganistanske vlade i njenih oružanih snaga, koje je podržavao Washington. Ovi događaji dodatno su učvrstili uvjerenje Kremlja da je spremnost SAD-a za dugotrajan oružani sukob ograničena.
Kada je riječ o sposobnosti Evrope da odbije moguću rusku vojnu agresiju, evropske države još uvijek nisu dostigle potreban nivo spremnosti. Tokom posljednje godine poduzele su niz koraka za jačanje svojih odbrambenih kapaciteta, ali bi okončanje rata u Ukrajini pod sadašnjim uslovima moglo stvoriti značajne strateške rizike za njih. Evropa bi se mogla suočiti s ruskom vojskom koja je tokom pet godina vodila najveći rat u posljednjih 80 godina te se prilagodila novim tehnologijama i taktikama.
Posebnu zabrinutost izazivaju rezultati NATO-ovih vojnih vježbi u kojima su učestvovali ukrajinski operateri bespilotnih letjelica. Tokom zimskih manevara u Estoniji, deset ukrajinskih operatera dronova za dva sata simulirano je onesposobilo veći dio britanske tenkovske brigade. Nakon toga mogli su potencijalno nastaviti s uništavanjem drugih jedinica, uključujući i jedinice estonske divizije. Organizatori vježbi odlučili su prekinuti učešće ukrajinske grupe, procijenivši razmjere njene nadmoći u uslovima simulacije savremenog bojišta.
Tokom ljeta, na vojnim vježbama Saveza u Njemačkoj, dvanaest ukrajinskih operatera bespilotnih letjelica za nekoliko sati simulirano je uništilo američku tenkovsku brigadu. Pritom američke jedinice nisu uspjele čak ni pravovremeno otkriti položaje s kojih su izvođeni napadi.
Ovi primjeri ukazuju na ozbiljan jaz između iskustva ukrajinskih vojnika stečenog u stvarnim borbenim uslovima i pristupa koji se još uvijek primjenjuju u pojedinim vojskama NATO-a. Savremeno ratovanje sve više zavisi od bespilotnih sistema, operativnog izviđanja, brzine razmjene informacija i sposobnosti suprotstavljanja masovnoj upotrebi dronova. Shodno tome, čak i tehnološki razvijene vojske Saveza moraju preispitati svoje tradicionalne taktičke pristupe.
Uprkos Putinovim nastojanjima da sistematskim napadima na civilnu infrastrukturu slomi moral ukrajinskog društva, Ukrajina nastavlja tražiti načine za jačanje vlastitih odbrambenih kapaciteta. Ukrajinsko rukovodstvo postiglo je dogovor s Njemačkom o zajedničkoj proizvodnji sistema za presretanje balističkih raketa. Italija je donijela odluku o isporuci značajnog paketa raketa za evropski sistem protuzračne odbrane SAMP/T, koji zajednički proizvode Italija i Francuska. Ove rakete sposobne su obarati ruske balističke projektile. Pojedine evropske države također su pristale isporučiti Ukrajini rakete za sisteme „Patriot“, uz naknadnu obnovu vlastitih zaliha nakon pristizanja američkih isporuka namijenjenih Ukrajini. Osim toga, u američkom Kongresu razmatra se mogućnost usvajanja novog paketa pomoći Ukrajini u iznosu od petnaest milijardi dolara, iz sredstava koja je odobrila prethodna administracija, ali koja su blokirana nakon dolaska Donalda Trumpa na vlast.
Ukrajina također radi na razvoju vlastite proizvodnje balističkih i antibalističkih raketa. Ukoliko odgovarajući programi budu realizirani u planiranim rokovima, to bi moglo značajno promijeniti odnos vojnih sposobnosti u sukobu s Rusijom.
Dodatne isporuke zapadnih krstarećih raketa također bi mogle proširiti sposobnosti Ukrajine za izvođenje napada na vojne objekte duboko unutar teritorije Ruske Federacije. Pritom ruski sistem protuzračne i protivraketne odbrane nema ravnomjernu teritorijalnu pokrivenost. Značajan dio njegovih najefikasnijih sredstava koncentrisan je oko Moskve i u strateški važnim regijama. To otvara potencijalne mogućnosti za gađanje vojnoindustrijskih objekata u drugim dijelovima Rusije. Ukrajinske bespilotne letjelice već su pokazale sposobnost sistematskog napadanja ruskih rafinerija nafte. Istovremeno, njihove mogućnosti za uništavanje velikih industrijskih objekata ostaju ograničene u poređenju s raketnim sistemima.
Ukrajina mora izdržati naredna tri mjeseca, koji bi mogli biti posebno teški s obzirom na intenzitet ruskih napada i probleme s isporukama sredstava protivraketne odbrane. Moskva nastavlja sistematski napadati civilno stanovništvo i kritičnu infrastrukturu, nastojeći nadoknaditi izostanak odlučujućih uspjeha na bojnom polju terorom nad civilima.