Bivši ukrajinski diplomata u BiH i Hrvatskoj, Oleksandr Levchenko, za „Face.ba“ piše o trenutnoj situaciji u Ukrajini i svijetu.
„Diktator iz Kremlja, Vladimir Putin, rekao je da odluka da se Ukrajini dozvoli da napadne vojne ciljeve na ruskoj teritoriji zapadnim oružjem znači, po njegovom mišljenju, ‘direktno učešće NATO-a u ratu sa Rusijo. Tako Putin smatra da rasprava o dozvoli Ukrajini da udari Rusiju raketama dugog dometa zapravo znači nešto sasvim drugo, jer Ukrajinska vojska ne može sama da izvede takve udare.
‘To je moguće samo uz korištenje obavještajnih podataka sa satelita, koje Ukrajina nema na raspolaganju; to su podaci samo sa satelita Evropske unije ili Sjedinjenih Država’, rekao je diktator.
On je rekao i da, prema njegovom mišljenju, ‘samo vojnici zemalja NATO-a mogu upravljati sistemima velikog dometa’.
‘Radi se o odluci da li su zemlje NATO-a direktno uključene u vojni sukob ili ne. Ako ova odluka bude usvojena, to neće značiti ništa više od direktnog učešća zemalja NATO-a i Sjedinjenih Država u ratu u Ukrajini.’
‘U tom slučaju’, dodao je, ‘Rusija će donijeti odgovarajuće odluke s obzirom na prijetnje koje će biti stvorene.’
‘Prijetnje Vladimira Putina da bi dozvola Ukrajini da udari Rusku Federaciju zapadnim projektilima izgledalo kao direktno učešće zemalja NATO-a u ratu su veoma opasna retorika, ali u tome nema ništa novo’, naglasila je portparolka Bijele kuće Karine Jean-Pierre.
Ona je još jednom naglasila da se rat može završiti u jednom trenutku: kada Rusija povuče svoje trupe iz Ukrajine. Istovremeno, Bijela kuća je saopćila da je američka politika u pogledu udara duboko u Rusku Federaciju američkim oružjem za sada ostala nepromijenjena, te se danas ne očekuju veće najave na ovu temu.
U međuvremenu, Kremlj cinično iskorištava neodlučnost Washingtona. Ruske trupe pokrenule su još jedan napad na Harkiv, ispalivši šest vođenih zračnih bombi, od kojih je jedna pogodila višespratnu stambenu zgradu. Ovaj napad je postao još jedna manifestacija sistematskog terora usmjerenog na civilno stanovništvo Ukrajine. Napadi na civilne objekte su grubo kršenje međunarodnog humanitarnog prava. Ruska agresija nastavlja da uništava ukrajinske gradove, ubija civile i uništava infrastrukturu. Za efikasnu samoodbranu, Ukrajini su potrebni moderni sistemi dugog dometa koji će omogućiti uništavanje vojnih objekata u Rusiji. To će pomoći da se znatno oslabe vojne sposobnosti Ruske Federacije i spriječiti daljnje napade na ukrajinske gradove.
Prema članu 51- Povelje UN, svaka država ima pravo na samoodbranu u slučaju agresije, a to pravo nije ograničeno nacionalnim granicama. Ukrajina ima puno pravo da udari vojne ciljeve na teritoriji Rusije, ako je potrebno oslabiti agresora i zaštititi svoj suverenitet.
Visoki zvaničnici NATO-a, uključujući šefa Vojnog komiteta Roba Bauera, potvrdili su da Ukrajina ima zakonsko pravo da udari ruske strateške ciljeve zapadnim oružjem. To će pomoći u smanjenju ofanzivnog potencijala Ruske Federacije i smanjenju prijetnje civilnom stanovništvu Ukrajine. Jasno je da upotreba sistema dugog dometa od strane Ukrajine mora biti jasno usmjerena na legitimne vojne ciljeve, što odgovara normama međunarodnog prava.
Odlučne akcije međunarodne zajednice mogu postati odlučujući faktor za završetak rata u Ukrajini. Svijet bi trebao pomoći Ukrajini da se zaštiti od Ruskih zračnih snaga, koje svakodnevno napadaju mirne gradove koristeći desetine vođenih zračnih bombi. Teror se može zaustaviti samo uz pomoć hrabrih i pravovremenih odluka zapadnih partnera.
Očekuje se da će tokom sastanka u Generalnoj skupštini UN-a ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski predstaviti plan pobjede koji uključuje proširenje vojne podrške Sjedinjenih Država, uključujući dopuštanje upotrebe oružja dugog dometa za napade na strateške ruske vojne objekte.
Uostalom, ruska agresija predstavlja prijetnju ne samo Ukrajini, već i cijeloj Evropi i globalnoj stabilnosti. Još jedno barbarsko granatiranje Harkova je dokaz koliko visoka može biti cijena polovičnih odluka u ovom ratu. Za mjesec dana Rusija koristi do 4000 vođenih zračnih bombi samo u istočnoj Ukrajini.
Ukrajinski sistem energetike se uništava vođenim zračnim bombama. Zapad neće shvatiti da je politika smirivanja grabežljivca iz Kremlja put u nigdje. Ruska filozofija rata se nikada ne mijenja – to je potpuno uništenje. Ruska vojska trenira u ukrajinskim gradovima i selima, na vojnim i civilnim građanima. Predsjednik Putin otvoreno prijeti nuklearnim oružjem. Ruski odbojni političari poput bivšeg predsjednika D. Medvedeva radije vide umjesto Kijeva ‘sivu mrlju’ koju stvori supermoćno oružje, ako ne i nuklearno.
Ako neko misli da su London i Berlin daleko od Moskve, duboko se vara. Rusija se godinama sprema za rat, i to ne samo protiv Ukrajine, već i protiv Zapada. ‘Prijateljski’ kontakti Ruske Federacije s Iranom i DNRK trenutno čine isporuke oružja Moskvi nepredvidivim, a Kremljova manipulacija globalnim jugom i prijetnje da će provesti nuklearne probe ili dići uzrak još jedan plinovod u pozadini intenziviranja ‘tajnog rata’ su manipulativni.
Stoga ima smisla zaustaviti agresora tako što će Ukrajini dati sve potrebno oružje i dozvole, nego kasnije gledati u ruševine evropskih gradova. Ukrajina se mora ojačati. Samo pod takvim uvjetima rusko društvo će osjetiti stvarnu cijenu rata, a Putin željeti prave pregovore. Zato perspektiva povećanja odbrambenog potencijala Ukrajine smeta i plaši Moskvu. Kremlj ponovo blefira sa ‘crvenim linijama’, ali je ofanziva Oružanih snaga Ukrajine na Kursku oblast dokazala da one zapravo ne postoje. Kada Rusija pretrpi poraze, ili ih počne iščekivati, uvijek pribjegava nuklearnoj ucjeni. To se desilo više puta. Zato saveznici treba da pokažu svoju snagu i jedinstvo, a ne strah i zbunjenost.“