Bivši ukrajinski diplomata u BiH i Hrvatskoj, Oleksandr Levchenko, za „Face.ba“ piše o aktuelnoj situaciji u Ukrajini.
„Ukrajina je 26. februara proslavila Dan otpora ruskoj okupaciji Autonomne Republike Krim (ARK) i grada Sevastopolja. Datum je posvećen mitingu velikih razmjera u znak podrške teritorijalnom integritetu Ukrajine pod zidovima Vrhovne Rade ARK 2014. godine. Civilno društvo je vlastitim postupcima dokazalo da je Krim Ukrajina. Ukrajina se na ovaj dan prisjetila i odala počast hrabrosti hiljada stanovnika Krimskog poluostrva, koji su pružali otpor i nastavljaju da pružaju otpor okupatorima. Krimljani čekaju da odbrambene snage Ukrajine oslobode poluostrvo. Rusija je Krim pretvorila u mostobran za agresiju, a civilno stanovništvo poluostrva koristi kao živi štit i ‘topovsko meso’, ilegalno mobilišući ukrajinske građane za rat. Krimljani su postali taoci okupacije. Rusija je na Krim donijela politički motivisan progon, prisilne nestanke, ubistva, lišavanje slobode govora i vjeroispovijesti, militarizaciju djetinjstva, uništavanje ukrajinske kulturne baštine i ekološku opasnost. Ruska agresija počela je prije deset godina okupacijom poluostrva. Ruske specijalne snage su u noći 27. februara 2014. zauzele prostorije Vrhovne Rade i Vlade ARK. Tada je moskovska propaganda predstavljala ruske specijalne snage kao krimsku samoodbranu. Ali Kremlj je dan kasnije počeo otvoreno da šalje svoje borbene jedinice iz Krasnodarskog kraja na teritoriju ukrajinskog poluostrva. Stoga bi rusko-ukrajinski rat trebao završiti upravo tamo gdje je i počeo – na Krimu, oslobođenom ruske privremene okupacije.
Istovremeno, 28. februara u Pridnjestrovlju, koje nije pod kontrolom Kišinjova, održava se takozvana ‘konvencija poslanika svih nivoa Pridnjestrovske Moldavske Republike (PMR)’. Pridnjestrovlje je integralna, međunarodno priznata teritorija Moldavije, na kojoj, međutim, djeluje režim tzv. PMR pod kontrolom Rusije. Ruske trupe u Pridnjestrovlju nisu mirovnjaci, već okupatori. Njihov ‘mirovni mandat’ niko ne priznaje osim Moskve. Takozvani PMR je instrument provokacija Kremlja i protiv Moldavije i Ukrajine, a tzv. ‘Kongres poslanika svih nivoa PMR’ je vanredan događaj, koji je posljednji put održan 2006. godine. Postoji prijetnja pripreme apela ‘kongresa’ Moskvi sa zahtjevom za aneksijom Pridnjestrovlja. Vjerovatna odluka Ruske Federacije da pripoji Pridnjestrovlje može stvoriti još jednu tačku napetosti na granici s Ukrajinom. I postati ozbiljna prepreka evropskim integracijama Moldavije. Ruske specijalne službe od početka 2023. pokušavaju destabilizirati Moldaviju i zbaciti demokratsku Vladu Maje Sandu. Rusija demonstrativno koristi zračni prostor Moldavije za planiranje ruta bespilotnih letjelica ‘Shaheed’ koje napadaju Ukrajinu.
A u to vrijeme zabilježeno je masovno slanje poruka stanovnicima Zakarpatske oblasti putem glasnika sa prijetnjama mađarskoj zajednici navodno uime ‘ukrajinskih nacionalista’. Radi se o operaciji ruskih specijalnih službi koja ima za cilj raspirivanje međunacionalnog neprijateljstva i diskreditaciju Ukrajine na međunarodnom nivou. Na ruski trag ukazuje i činjenica da prijetnje dolaze od brojnih operatera u Kazahstanu, Kirgistanu i Bosni i Hercegovini (RS). Osim toga, fraze na mađarskom su napisane sa greškama, što je uobičajena karakteristika ruskih lažnjaka. Nijedna ukrajinska organizacija nema nikakve veze sa ovom provokacijom. Nema prijetnje po sigurnost mađarske zajednice u Ukrajini. Ukrajina je država međuetničke i međureligijske tolerancije. Ali ruska agresija i ruske provokacije predstavljaju zajedničku prijetnju svim etničkim zajednicama Ukrajine. Svi se dobro sjećaju navodni prijetnji ukrajinskih nacionalista ministru vanjskih poslova Mađarske. Ali, kako se ispostavilo, iza ovih prijetnji stoje ruske specijalne službe. Ali Služba bezbjednosti Ukrajine prikupila je dokaze o antiukrajinskim aktivnostima nastojatelja crkve i sveštenika muškog manastira Hustske eparhije Ukrajinske pravoslavne crkve Moskovske patrijaršije u Zakarpatju. Obojica klerika su bili ideološke pristalice komunističkog režima i širili su propagandu bivšeg SSSR-a, uključujući zabranjene komunističke simbole i sovjetske slogane. Dokumentirane su činjenice njihovog objavljivanja neprijateljskog sadržaja na vlastitim stranicama na društvenim mrežama. Pritvorenici su obaviješteni o sumnji na širenje komunističkih simbola i propagandu komunističkog totalitarnog režima, rješava se pitanje određivanja preventivne mjere. Pristalicama SSSR-a prijeti do pet godina zatvora uz konfiskaciju imovine. Nije iznenađujuće što se pravoslavni sveštenici zalažu za obnavljanje SSSR-a, koji je u principu ispovijedao ideje ateizma. Ali ne smijemo zaboraviti da su u vrijeme Sovjetskog Saveza svi pravoslavni sveštenici morali pisati izvještaje o svojoj pastvi vlastima KGB-a. I sam Putin je bio službenik KGB-a i imao je lični utjecaj na sveštenstvo Lenjingradske oblasti, pa ne čudi što je upravo arhiepiskop Kiril postao moskovski patrijarh. S početkom rata velikih razmjera on je nazvao ukrajinski narod slugama đavola i stalno veliča rusku agresiju. Kirila su primijetile švicarske sigurnosne vlasti u saradnji sa sovjetskim obavještajnim službama u Ženevi, gdje je tada radio za Svjetsko vijeće crkava. Tako je moskovski patrijarh isto postao aktivni pobornik obnavljanja SSSR-a, s obzirom na to da sam šef Kremlja na tome insistira.“