Na Infektivnoj klinici Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS) je hospitalizirano više od deset pacijenata kojima je kako N1 saznaje potvrđena leptospiroza.
Naime, kako N1 nezvanično saznaje radi se o pacijentima pretežno sa područja općine Novi Grad Sarajevo. Trenutno su hospitalizirani na Klinici za infektivne bolesti KCUS-a.
Navodno prema nezvaničnom izvoru leptospiroza je potvrđena na Mikrobiologiji Kliničkog centra te je o ovoj bolesti obaviješten na vrijeme i Zavod za javno zdravstvo.
Inače, najviše je riječ o pacijentima koji žive na području Dobrinje.
Bitno je istaknuti da ovu bolest prenose glodari putem urina.
Prirodni rezervoar i izvor infekcije su glodari (pacovi, miševi, voluharice), domaće životinje (pas, goveče, svinja, konj), divlje životinje (šakali, lisice, slepi miševi). Inficirane životinje izlučuju leptospire mokraćom u spoljnu sredinu odakle se čovek inficira preko povreda na koži a ređe preko sluzokože respiratornog trakta, konjunktiva ili digestivnog trakta.
Ljudi se mogu zaraziti putem direktnog kontakta s inficiranim urinom ili tkivom životinja (najčešće glodara, svinja, pasa i divljih životinja), ili indirektno, putem kontakta s kontaminiranom vodom, zemljom, hranom i predmetima, ili kupanjem u stajaćim vodama. Uobičajena ulazna mjesta su oštećena koža, ranice ili izložene sluznice (oči, nos, usna šupljina). Leptospiroza se smatra i profesionalnom bolešću kod veterinara, ribara, lovaca, mesara, stočara, šumskih radnika i rudara zbog čestog kontakta sa zaraženim životinjama, ali se javlja i kod urbane populacije – sportista, rekreativaca, vojnika i putnika na međunarodnim destinacijama.
Klinička slika leptospiroze
Period inkubacije leptospiroze traje od 2 do 30 dana (u prosjeku 7 do 10 dana). Klinička slika je nespecifična, pa se mnogi slučajevi vjerovatno ne dijagnosticiraju niti prijave. Bolest obično počinje naglom temperaturom, jakom glavoboljom, bolovima u mišićima, povraćanjem i crvenilom očiju. Ovo je prva, septikemijska faza bolesti koja traje 4 do 9 dana. Zatim dolazi do pada temperature, a između 6. i 12. dana se javlja druga ili imuna faza bolesti, sa simptomima koji zavise od zahvaćenog tkiva. Ponovo se pojavljuju temperatura i prethodni simptomi, a mogu se razviti i znaci meningitisa. Teži oblik bolesti je Weilov sindrom, koji uključuje žuticu, krvarenja, anemiju, poremećaj svijesti, oštećenje jetre i bubrega, smanjen broj trombocita, a može se javiti i serozni meningitis. Teže slučajeve je potrebno što prije hospitalizirati, ali izolacija nije potrebna jer kiselost ljudskog urina uništava bakterije i bolest se ne prenosi s čovjeka na čovjeka (iako je potreban oprez pri rukovanju urinom oboljelog).
Dijagnoza i liječenje leptospiroze
Dijagnoza se postavlja pronalaskom mikroorganizama ili pozitivnim serološkim testovima. Liječenje i prevencija su efikasni uz upotrebu antibiotika – penicilina, ampicilina, amoksicilina ili doksiciklina. U teškim slučajevima su neophodne i potporne mjere, poput infuzija i elektrolitske terapije. Smrtnost iznosi oko 1% (kod Weilove bolesti i preko 20%).
Mjere prevencije
Prevencija je ključna za sprečavanje pojave i širenja bolesti, a obuhvata:
Identifikaciju potencijalno zaraženih voda i područja
Deratizaciju (uništavanje glodara)
Higijensko držanje životinja
Zaštitu hrane i vode od kontakta sa zaraženim životinjama
Hlorisanje vode za piće i bazena
Izbjegavanje kupanja u rijekama i potocima gdje se kupa stoka
Higijensko pranje ruku
Pokrivanje rana i ogrebotina vodootpornim zavojima prije kontakta sa zemljom, blatom ili vodom koja može biti kontaminirana urinom zaraženih životinja
Nošenje zaštitne odjeće i obuće pri radu sa potencijalno zaraženim životinjama
Vakcinacija životinja (ne postoji vakcina za ljude protiv leptospiroze)
Ishod bolesti
Oporavak može biti spor, a simptomi slični sindromu hroničnog umora mogu trajati mjesecima. U rijetkim slučajevima mogu zaostati trajne glavobolje i depresija. Ponekad bakterije ostaju u očima i uzrokuju hronične upale.