Puni Mjesec može varirati u veličini kada izlazi na nebu, ali uvijek zadržava tamne mrlje na istim mjestima.
Kroz teleskope, isti krateri su vidljivi iz mjeseca u mjesec, bez obzira na fazu Mjeseca – bilo da je pun, polupun ili polumjesec. Promjena Zemljine pozicije neće promijeniti ovu perspektivu; iako se stvari mogu obrnuti na suprotnoj hemisferi, vidljivi aspekti Mjeseca ostaju konstantni.
Ovaj fenomen nije posljedica Mjesečeve nepokretnosti. Mjesec se zapravo okreće oko svoje ose, ali to radi tačno jednom u svakih 29 dana, istom brzinom kojom kruži oko Zemlje. Kao rezultat toga, Mjesec nam uvijek pokazuje istu stranu.
Taj fenomen naziva se “plimno zaključavanje” ili “siderička rotacija”. Njegova orbita nije savršeno kružna, već eliptična, zbog čega se povremeno može vidjeti malo više od obično, ali osnovne karakteristike poput kratera i mora ostaju vidljive
Ovaj zaključak ne bi bio moguć bez međusobnog gravitacijskog utjecaja između Zemlje i Mjeseca. Zemlja uzrokuje plimne sile na Mjesecu, slično kao što Mjesec uzrokuje plimu na Zemlji. Ovaj utjecaj se međusobno uravnotežuje, usklađujući brzinu rotacije Mjeseca s vremenom koje mu treba da obiđe Zemlju.
Plimno zaključavanje nije jedinstveno za Mjesec; slične pojave mogu se očekivati kod planeta koje kruže oko drugih zvijezda. Ovaj fenomen može utjecati na potencijalne uslove za život na tim planetima, ograničavajući područja s temperaturama pogodnim za tekuću vodu na uskom pojasu.
Crveni patuljci, najčešće zvijezde u galaksiji, mogu imati planete koje su plimno zaključane prema njima. To može značajno utjecati na potencijalne uvjete za život na tim svjetovima, piše Klik.