Istraživački timovi iz Beča, Linca i Graca došli su do zaključka da oboljenje Kovid-19 ne izaziva samo jaku upalu pluća, već i plućnu emboliju, a oštećuje i druge organe – bubrege, jetru i pankreas.
Oboljenje Kovid-19 uzrokovano korona virusom SARS-CoV-2 izaziva plućnu emboliju, a pored pluća narušava i rad drugih organa, utvrđeno je na osnovu prvih rezultata serije obdukcija izvedenih u okviru studije na Odjeljenju patologije bolnice u Gracu.
Profesor patologije sa Univerziteta Johanes Kepler, Zigurd Laks, je izjavio da se kod oboljenja Kovid-19 ne radi o bolesti koja samo oštećuje pluća. Laks je izvodeći obdukcije nad preminulim osoboma od Kovid-19 ocijenio rezultate prvih 11 slučajeva sa svojim timom iz Graca i kolegama iz drugih gradova.
Oni su došli do zaključka da, po njegovim riječima, “oštećenja pluća najčešće jesu polazna tačka oboljenja, ali posljedice su često pojava tromba u plućnom krvotoku i oštećenje ostalih organa”.
Plućna embolija, odnosno začepljenje plućnih arterija trombom može na isti način kao infarkt ili srčani udar da izazove smrt. Kod oboljenja Kovid-19 dolazi do upale pluća koja izaziva reakciju manjih arterija koje posebno kod pacijenata sa prethodnim oboljenjima mogu da izazovu usporavanje plućnog krvotoka i dovedu do pojave tromba u plućima. Time dolazi do ubrzanog otkazivanja funkcije pluća i plućnog krvotoka kao neposrednog uzroka smrti kod oboljenja Kovid-19.
Ova bolest napada i druge organe kao što su bubrezi, jetra, pankreas, nadbubrežne žlijezde i limfni sistem.
“Uvidjeli smo da se ovdje radi o infektivnoj bolesti koja napada cijeli organizam”, objasnio je Mihael Trauner, profesor sa bečkog Medicinskog univerziteta.
“Još uvijek nije poznato da li će kod preživjelih sa težim komplikacijama biti dugoročnih posljedica na one organe koji su bili zahvaćeni bolešću”, dodao je on.
Izvještaji o pacijentima sa pretrpljenom trombozom u venama nogu, plućnom embolijom i moždanim udarom podržavaju činjenicu da povećana tendencija tromboze kod pacijenata može imati dalekosežne posljedice.
Još uvijek nije razjašnjena uloga lijekova za razrjeđivanje krvi u prevenciji pojave tromba. Naknadnim studijama će morati u zavisnosti od laboratorijskih nalaza i snimanja da se istraži kada i u kojoj mjeri je korisno terapijsko razrjeđivanje krvi. Da bi se razvile nove, efikasne terapije, biće potrebne naknadne studije o mehanizmima koji dovode do sklonosti ka trombozi.
Ova studija je izvršena u saradnji sa Medicinskim univerzitetima u Gracu i Beču i Univerzitetom Johanes Kepler u Lincu, a objavljena je u stručnom časopisu o internoj medicini, “Annals of Internal Medicine”.