Vladimir Putin je prvi put preuzeo funkciju predsjednika Ruske Federacije prije 21 godinu. Kao i prije, i dalje ostaje vjeran društvenom kursu, predan je stabilnom razvoju zemlje, spreman je na dijalog s drugim zemljama, ali istovremeno namjerava zaštititi interese Rusije na međunarodnoj sceni, osiguravajući mir i sigurnost za dobrobiti svojih građana.
Budući predsjednik Rusije rođen je u Lenjingradu 7. oktobra 1952. Po završetku Pravnog fakulteta, 1975. godine počeo je raditi u KGB-u. Kako je rekao Putin, san o služenju vlasti došao mu je u školi. Od 1985. do 1990. budući je predsjednik radio u stranoj obavještajnoj stanici u Dresdenu.
Prije imenovanja na mjesto premijera Ruske Federacije u augustu 1999. godine, Putin je od pomoćnika rektora Lenjingradskog državnog univerziteta za međunarodne poslove postao direktor Federalne službe sigurnosti. U novogodišnjem obraćanju uoči 2000. godine, prvi predsjednik Ruske Federacije Boris Jeljcin objavio je svoju odluku o ostavci, stavljajući dužnosti šefa države za period prije izbora na šefa vlade Putina. Vijeće Federacije zakazalo je prijevremene izbore za 26. mart 2000.
Kao što je Putin kasnije rekao, u početku je odbio Jeljcinov prijedlog da preuzme mjesto premijera i nakon toga se kandiduje za predsjedničke izbore, jer je smatrao da nije spreman za takvu sudbinu. Međutim, u januaru je Putin tokom posjeta državnom univerzitetu u Sankt Peterburgu najavio namjeru da se kandiduje. Pobijedio je već u prvom krugu, osvojivši 52,94% glasova.
Službena inauguracija ruskog predsjednika Vladimira Putina održana je 7. maja 2000. godine u Velikoj kremaljskoj palati. 2004. godine ponovo je izabran.
Putin nije učestvovao na izborima 2008. godine: podržavši Dmitrija Medvedeva kao predsjedničkog kandidata, preuzeo je dužnost premijera zemlje u maju 2008. godine. Iste godine izvršeni su amandmani na ustav prema kojima se predsjednik nije birao na četiri godine, već na šest godina. Putin je ponovo postao šef države 2012. godine, a 2018. je na izborima pobijedio uz rekordnu podršku – za njega je glasalo više od 56,4 miliona birača.
U 2020. godini ustav je ponovo izmijenjen. Usvajanje amandmana podržalo je gotovo 58 miliona Rusa, dok je oko 16 miliona bilo protiv.
Između ostalog, novi ustav sadržavao je norme o statusu Državnog vijeća i izuzeo klauzulu “u nizu” iz odredbe o nemogućnosti predsjedavanja predsjedništvom više od dva mandata. Pored toga, na prijedlog poslanice Državne dume Valentine Tereškove, u fazi rasprave unesena je izmjena i dopuna teksta zakona koji, nakon usvajanja novog teksta ustava, omogućava aktuelnom predsjedniku da se ponovo kandiduje izbori 2024. Na prijedlog bivšeg predsjedničkog pomoćnika Vladislava Surkova, ovaj proces u politološkom okruženju i u medijima počeo se nazivati “nuliranjem”.
Što se tiče Putinovih namjera da ide na novi mandat, tada, kako je sam rekao na konferenciji za novinare 17. decembra, nije donio odluku i o njoj će razmisliti.
“Još nisam donio odluku za sebe, neću ići na izbore 2024 … Vidjet ću hoću li ili ne”, rekao je, napominjući da formalno za to postoji dozvola Rusa.
Početkom aprila Putin je potpisao zakon kojim se zakonodavstvo o izborima i referendumima usklađuje s izmjenama i dopunama Ustava Ruske Federacije i, posebno, daje aktuelnom šefu države pravo da ponovo zatraži dva mandata.
Unutrašnja politika
Tokom prvih godina predsjedništva, Putin je stvorio jedinstveni pravni okvir i ojačao centralnu vladu – guverneri su izgubili predstavništvo u Vijeću Federacije, a s tim i parlamentarni imunitet. Izvršen je niz ključnih reformi, uključujući porezne, bankarske, zemljišne, stambene i komunalne reforme i reformu radnih odnosa, a mir je uspostavljen na Kavkazu.
Pobijedivši po drugi put na predsjedničkim izborima, Putin je nastavio put ka rješavanju socijalnih problema – stupio je na snagu zakon o materinskom kapitalu, povećale se naknade, povećale plaće vojnog osoblja. Jačanje “vertikale vlasti” takođe je nastavljeno – u septembru 2004. Putin je najavio svoju namjeru da odbije direktne izbore šefova subjekata federacije. Guvernere je imenovao predsjednik uz naknadnu potvrdu u lokalnim zakonodavstvima.
Na početku svog prvog predsjedničkog mandata Putin je postavio ambiciozni cilj vlade da udvostruči BDP za deset godina. U osam godina taj je rast iznosio oko 70%, a industrija je porasla za 75%. Odliv kapitala iz zemlje, koji je iznosio desetine milijardi dolara, zaustavljen je, investicije su porasle za 125%, a rubalj (ruska valuta) je postao slobodna konvertibilna valuta. Kao šef vlade, Putin se morao suočiti s posljedicama globalne financijske i ekonomske krize 2008. da bi održao rusku ekonomiju na površini.
Postavši predsjednik po treći put, 2012. godine započeo je rad s potpisivanjem takozvanih “majskih uredbi” – širokog programa za razvoj socijalnih garancija. Također je započeo kurs za podmlađivanje guvernerovog kora radi veće efikasnosti u regionalnom upravljanju. Odmah na dan četvrte inauguracije u maju 2018. godine, Putin je potpisao dekret, koji je stvorio osnovu za 12 novih nacionalnih projekata osmišljenih da dovedu Rusiju u pet najjačih ekonomija svijeta.
Koronavirus je postao ozbiljan test za zemlju. Provedba nacionalnih projekata privremeno je stala u drugi plan: glavne snage bačene su u borbu protiv pandemije i prevladavanje njenih posljedica. Prema Putinu, Rusija je uspjela mobilizirati resurse tokom ovog izazovnog razdoblja. 2,1 milijardi rubalja dodijeljeno je u okviru dva antikrizna paketa za podršku socijalno ugroženim građanima, kao i malim, srednjim i mikro preduzećima, koja su najteže pogođena koronavirusom.
Šef države također je primijetio uspjeh ruskih naučnika koji su napravili napredak razvijanjem tri pouzdane vakcine protiv COVID-19. Putin je naglasio da koronavirus nije u potpunosti poražen i da treba biti na oprezu. Naglasio je važnost vakcinacije u borbi protiv koronavirusa i pozvao Ruse da se vakcinišu. Putin je također obećao da će tržište rada i stvarni raspoloživi prihodi građana definitivno biti obnovljeni.
Uz već postojeće mjere podrške, Putin je najavio novi set prijedloga. Dakle, naložio je Kabinetu ministara do jula da pripremi program koji će smanjiti nivo siromaštva porodica sa djecom. Istovremeno je naglasio da je potrebno odvojeno podržavati porodice u kojima žena ili muškarac odgajaju djecu sami. S tim u vezi, djeci od osam do 16 godina, koja odrastaju u jednoroditeljskim porodicama, od jula će se u prosjeku plaćati 5.650 rubalja mjesečno, rekao je Putin.
Predsjednik je također ponudio da trudnicama koje se nađu u teškim uvjetima isplati 6 350 rubalja mjesečno. Kao još jednu mjeru za podršku porodicama, Putin je ponudio da u potpunosti plati bolničku njegu za dijete mlađe od sedam godina. Pored toga, šef države predložio je da se isplati 10 hiljada rubalja porodicama sa školarcima i proširi ova mjera na buduće učenike prvog razreda.
Također je rekao da je kabinetu naloženo da u roku od mjesec dana predstavi mjere za podršku malom i srednjem preduzeću, uključujući mjere za povećanje kredita, poreza i prodaje. Uz to, Putin je predložio da se restrukturiraju budžetski zajmovi za regije predviđene 2020. godine kako bi se suzbila pandemija do 2029. godine. Druga mjera za podršku regijama su infrastrukturni budžetski zajmovi po stopi ne većoj od 3% za 15 godina.
Vanjska politika
Na početku je Putin vjerovao da je moguća saradnja sa Sjedinjenim Državama na osnovu ravnopravnog partnerstva i bio joj je otvoren. Međutim, širenje NATO-a, rat u Iraku, koji su Sjedinjene Države i Velika Britanija pokrenule bez sankcija UN-a, državni pučevi u Gruziji, Kirgistanu i Ukrajini, nespremnost Sjedinjenih Država da napuste stvaranje sistema protivraketne odbrane u Europi, kao i vojni sukobi u Siriji i Libiji uvjerili su ga da se Zapad vodi samo vlastitim interesima.
Politički analitičari smatraju da se njegov govor na minhenskoj konferenciji o sigurnosnoj politici 2007. godine, tokom koje je Putin oštro kritizirao naviku Sjedinjenih Država da nameću svoju volju drugim zemljama, usprotivio kontinuiranim planovima za širenje NATO-a i raspoređivanju objekata u istočnoj Evropi, kao polazna točka za preispitivanje mnogih predsjednikovih ideja u vezi sa Zapadom. Američka protivraketna odbrana, skrenula je pažnju na nedosljednost politike unipolarnog svijeta u modernoj stvarnosti i naglasila da Rusija namjerava voditi neovisnu vanjsku politiku.
Tokom svog trećeg predsjedničkog mandata, Putin je posebnu pažnju posvetio rješavanju geopolitičkih problema. U tom periodu započela je izgradnja plinovoda Snaga Sibira i Turskog toka, razvila se Euroazijska ekonomska unija i ojačali odnosi s Egiptom, Vijetnamom i zemljama BRIKS-a.
Putinova borba protiv terorizma također je dostigla međunarodni nivo. Na zahtjev sirijskog predsjednika Bashara al-Assada 2015. godine, Rusija je pokrenula vojnu operaciju protiv terorističkih skupina u Arapskoj Republici.
Pored političkog rješavanja situacije u Siriji, Moskva je aktivno sudjelovala u rješavanju iranskog nuklearnog problema, što je rezultiralo značajnim porastom utjecaja Ruske Federacije na Bliskom istoku. Olimpijske igre u Sočiju i Svjetsko prvenstvo u Rusiji održane su na najvišem nivou, a povratak Krima u Rusiju 2014. godine s pravom se može nazvati glavnim postignućem vanjske politike posljednjih godina.
Međutim, ruske vanjskopolitičke uspjehe zasjenilo je pogoršanje odnosa sa Sjedinjenim Državama i evropskim zemljama. Uspjeh na Olimpijskim igrama u Sočiju pretvorio se u veliki međunarodni doping skandal, a nakon aneksije Krima sankcije su pale na Rusiju. I sam predsjednik priznao je da mu je ta činjenica isprva izazivala zabrinutost, ali zapravo je, zahvaljujući sankcijama, zemlja počela uspješno razvijati supstituciju uvoza.
Dolaskom novog američkog predsjednika Joea Bidena, rusko-američki odnosi ušli su u novu rundu napetosti nakon što je Biden dao potvrdan odgovor na pitanje smatra li svog ruskog kolegu “ubicom” i napomenuo da će Putin “odgovarati” za navodno miješanje u američke izbore.
Putin je, komentirajući Bidenove riječi, poželio dobro zdravlje i prisjetio se djetinjastog izraza: “Ko se ruga, sebi se ruga”. Prema njemu, ocjenjivanje drugih ljudi je poput gledanja u ogledalo. Predložio je da Biden vodi razgovor uživo. Bijela kuća je rekla da su Biden i Putin već razgovarali i da su Sjedinjene Države u kontaktu s ruskim rukovodstvom, dok je sam Biden ostavio bez odgovora pitanje hoće li pristati na razgovor s Putinom. Kao rezultat, razgovor u eteru se nije održao.
Nakon toga, Biden je u telefonskom razgovoru predložio Putinu da održi lični sastanak u trećoj zemlji. Kremlj je izvijestio da se razgovara o mogućem datumu sastanka. I sam Biden rekao je da se nada sastanku s šefom ruske države u junu.
U svojoj poruci Federalnoj skupštini u aprilu, Putin je napomenuo da neprijateljske akcije protiv Rusije ne prestaju, dok se ona ponaša u najvišem stepenu suzdržano, često uopšte ne reagujući ne samo na neprijateljske akcije, već i na otvorenu neuljudnost. Ruski lider uporedio je situaciju s oponašanjem zemalja koje “maltretiraju” Rusiju sa šakalom Tabaka koji kruži oko tigra Sherkhan.
“Zaista želimo imati dobre odnose sa svim sudionicima međunarodne komunikacije, uključujući, usput rečeno, i one s kojima se odnosi u posljednje vrijeme, najblaže rečeno, ne razvijaju. Zaista ne želimo paliti mostove. Ali ako neko shvati naše dobre namjere kao ravnodušnost ili slabost i on sam namjerava konačno spaliti ili čak minirati ove mostove, mora znati da će odgovor Rusije biti asimetričan, brz i tvrd “, obećao je Putin.