Porodica Rođak se prije deset godina doselila na otok Pag. Otac je zaposlen u kampu Šimuni kao noćni čuvar. Iz kampa kažu kako je kod njih radio od 1999. s kratkim prekidom te se vratio u kamp 2002. godine.
– Nečovječni čin sledio nam je krv u žilama te teško komentiramo cijeli slučaj. Inače, posao je obavljao korektno – kažu u kampu.
Jedan detalj ipak je u suprotnosti s onim što nam je rekao gazda koji im je iznajmio stan.
– Budući da je obitelj lošijeg financijskog statusa, vlasnici firme su više puta financijski potpomagali Josipovu obitelj – rekli su iz kampa Šimuni navodeći da će i dalje pomoći djeci koliko mogu.
Josipova supruga ima i kćer od 18 godina iz prvog braka, koju su joj oduzeli i živi u Rijeci, doznajemo od susjeda. Prema jednoj verziji priče, ta najstarija kći sama je tražila odlazak iz obitelji. A susjedi svjedoče da je ta najstarija kći dolazila u osnovnu školu s modricama. Škola bi tad navodno zvala policiju i Centar za socijalnu skrb, a Josip bi, kad je za to saznao, bio nasilan u školi. Za komentar smo upitali ravnateljicu OŠ Jurja Dalmatinca u Pagu, Željku Zubović.
Josipova supruga ima i kćer od 18 godina iz prvog braka, koju su joj oduzeli i živi u Rijeci, doznajemo od susjeda. Prema jednoj verziji priče, ta najstarija kći sama je tražila odlazak iz obitelji. A susjedi svjedoče da je ta najstarija kći dolazila u osnovnu školu s modricama. Škola bi tad navodno zvala policiju i Centar za socijalnu skrb, a Josip bi, kad je za to saznao, bio nasilan u školi. Za komentar smo upitali ravnateljicu OŠ Jurja Dalmatinca u Pagu, Željku Zubović.
Sve komšije s kojima smo razgovarali majku su opisali kao ženu koja se trudila kako je znala oko djece, da nikamo bez njih nije išla, ali da su uvijek djelovali kao da ih nešto muči.
– Ona je zapravo mlada žena, a djeluje puno starije. Nitko se s njima nije posebno družio. Uvijek bi se trudila razmijeniti nekoliko rečenica s nama, ali ništa više. Znala je hodati Pagom s djecom i po kiši i po buri, po danu i po noći – priča nam susjeda.
Tokom dana pročule su se priče kako se majka znala prepustiti alkoholu i da su djeca nekad spavala u disku na Pagu, i to na zvučnicima.
– Ma ja to ne vjerujem jer nikad ju nisam vidjela da je alkoholizirana, a sretale smo se u školi. Pag je inače miran gradić i nikad se ništa slično nije događalo. Ovdje se svi znamo i svi znaju tko se kuda kreće. Uostalom, Pag, što se kaže, živi samo ljeti. Zimi se šećemo i eventualno sjednemo na kavu jer nemate kamo niti ići – pojasnila je susjeda.
S Josipom Rođakom nitko od rodbine, doznajemo, ne želi imati posla. Jednog od njih smo dobili na telefon. Na pitanje ima li veze s Josipom Rođakom uzvratio nam je: “Što je sad napravio?”. Pojasnili smo o čemu se radi pa je nastavio:
– Strašno, ali ne čudim se. On je problematičan od rođenja. S njim nitko od obitelji ne želi imati posla. Odrastao je u Virovitici, no oduvijek krade, laže, kocka… Bio je grdno dužan još kao maloljetnik, pa je negdje s 14 godina morao otići iz Virovitice jer su ga svi proganjali. Ne znam više gdje je završio, čini mi se u Pakracu. No ovo je vrhunac. Strašno! – zaključio je.
Provjerili smo imaju li o njemu ikakve podatke centri za socijalnu skrb u Virovitici i Pakracu. Iz oba centra kažu nam kako nemaju ništa evidentirano o Josipu Rođaku niti o članovima njegove obitelji. Zato ga ima evidentiran Crveni križ Pag.
Naime, saznali smo da je ondje morao odrađivati kaznu, ali ne i zbog čega je bio kažnjen, javlja 24sata.
– To je bila prekršajna kazna, nikad nisu imali prijave za nasilje u obitelji, to je sve što možemo reći – potvrdili su nam u Crvenom križu.
U Josipovom rodnom kraju niko nema baš lijepe riječi za njega. Bili smo u Milanovcu, naselju pokraj Virovitice iz kojeg mu je otac. Mještani s kojima smo razgovarali kažu da je Josip neradnik sklon alkoholu i da su izbjegavali družiti se s njim.
– Živio je u obiteljskoj kući koju je sagradio njegov otac, koji je preminuo prije nekoliko godina. Njegova se majka rastala od njega tijekom Domovinskog rata, a preminula je u domu – otkrivaju nam mještani, koji bi da Josipa odmah stave iza rešetaka.
A što sad čeka Rođaka i koliko će mu pomoći to što se sam odmah javio policiji, pojasnio nam je ugledni zagrebački advokat Milivoj Žugić.
– On će svakako biti osuđen, a to što se sam prijavio ne vjerujem da će u ovom slučaju biti olakotna okolnost jer je svoje djelo dovršio, odnosno bacio je djecu s balkona. Teoretski ne bi trebao biti određen pritvor jer nema elementa bojazni da će utjecati na svjedoka. Ipak, zbog samog djela javnost će raditi pritisak, pa vjerujem da će ga i pritvoriti. Svakako će biti izrečena mjera poput zabrane prilaska djeci – kaže nam odvjetnik Žugić.
Pitali smo hoće li za svako dijete snositi kaznu.
– S obzirom na to da je bacao jedno po jedno dijete, tretirat će se to kao četiri djela s dvije teške kvalifikatorne okolnosti. Jedno je što je to napravio bliskim osobama, a drugo što je to napravio ranjivoj skupini, odnosno djeci. To znači da će za svako djelo biti kažnjen kaznom zatvora od tri do pet godina – zaključio je.
Glasnogovornica PU zadarske Ivana Grbin potvrdila nam je da su podnijeli kaznene prijave protiv oca za četverostruko teško ubistvo u pokušaju.
Slučaj je komentarisao i premijer.
– Zgroženi smo monstruoznim činom na Pagu, gdje je stradalo četvero malodobne djece – rekao je Plenković.
– Bila sam tamo kad je bacao djecu. Probudio me malo prije šest sati i pitao spavam li. Rekla sam: ‘Ne’. Nisam skužila da mi je odnio djecu. Nisam shvatila dok mi nije odnio stariju kćer, onu što joj je unakazio oko. Kad sam vidjela da je nosi, mislila sam da je nosi u dnevni boravak. A odnio ju je dolje na beton – pričala je uznemireno majka Katica Rođak, prenosi Index.
Opisala je užas koji je zatekla.
– Otrčala sam dolje. Bila sam u gaćama, bosa. Vidjela sam dijete u lokvi krvi… Susjed je zvao Hitnu i policiju. Ne znam gdje je sad muž. Ne želim čuti za njega, ne zanima me – rekla je. Kakav to um može svoju dječicu bacati kroz balkon, ne osvrćući se na bolan plač, pitali smo psihoterapeuta Nebojšu Buđanovca.
– Postoji nekoliko mogućnosti, ne znam konkretno koja vrijedi za njega, ali najčešće situacije u kojima dolazi do takvih reakcija su ili poremećaji osobnosti ili psihičke bolesti. To pokriva otprilike od 95 do 99 posto takvih slučajeva. Kod psihičkih bolesnika čovjeku mijenjaju stanje svijesti, percepciju, dovode do halucinacija, paranoidnih ideja. Ako je to bilo, to će se utvrditi – rekao je.
Objasnio je i drugu kategoriju mogućeg poremećaja.
– To su poremećaji ličnosti, psihopati, narcisi i tako dalje. Oni znaju što rade i obično se na ovakve akcije odlučuju kad žele natjerati drugu stranu na poslušnost. Njima se sudi normalno kao svima drugima. I u pravilu takvi ljudi su neizlječivi – zaključio je Buđanovac, prenose 24sata.hr.