Tačno je mijesec dana prije, 24 februara ruska okupatorska vojska upala je na teritoriju Ukrajine i bombardirala glavne gradove naše zemlje. Zadnji put to je bilo 22. juna 1941. g. kad rano ujutro u 4 sata njemački Ljuftvafe bombardirao je Kijev. Tad u toku i poslije završetka Drugog svijetskog bila je u cijelom SSSR-u popularna pjesmica sa tekstom: “22. juna tačno u četri sata, Kijev su bombardirali, a nama objavili da je počeo rat”. U istih četri sata ujutro Kijev je bombardirala ruska aviacija kao fašiste 80 godina ranije, isto bez najave rata da bi donjeli najstarijem u historiji Slavena gradu najgore gubitke. Od tada u mom rodnom Kijevu svaki dan se čuju sirene uzbune.
Sada ponekad čitam da u puno evropskih država osjeća se neki umor od rata u Ukrajini koji podlo i iznenadno započela Rusija, makar on traje samo mjesec dana. U mom gradu ne osjeća se umor, nego spremnost za odlučnu odbranu. Čak i sada kad pišem, upalila se sirena i svi moraju u sklonište. Ruska Zvjer raketiranjem već uništila u mom gradu 60 zgrada, gdje je nažalost poginulo gotovo 300 ljudi. Zlobna okupatorska vojska pokušava pokoriti ovaj grad ili ga uništiti kao Mongoli u 1240. Ali grad koji vodi svoju historiju od daleke 482. godine sigurno neće se predati ruskom okupatoru. Ipak tu je bio centar prve u povijesti slavenstva državnosti još krajem 5. vijeka. To je cijelih 300 godina ranije kad su prvi Slaveni uopste došli na teritorij savremene Rusije iz Poljske. Kijev krajem 9. vijeka postao je centar već druge na teritoriju savremene Ukrajine i najveće u to doba države u čitavoj Evropi. To je poznata Kijevska Rus, ali nikako ne Rusija, kako jednom neko napravio pogrešan prijevod u Beogradu.
Kijev je bio četiri vijeka treći po razmjeru evropski grad dok nije došla osvajačka horda Mongola, koja ga je potpuno uništila. Ali Kijev je zauvijek ostao u srcima drevnih i sadašnjih Ukrajinaca kao simbol državnosti i nacije. I sada već Ruska horda došla da ga pokori i uništi ispred očiju cijelog civilizovanog svijeta i međunarodnih organizacija koje nažalost nisu u stanju uhvatiti za ruke ubice iz Ruske Federacije.
Međunarodnim sažaljenjima i osudama Kremlj se drsko podsmijava. Čak prijeti upotrebiti nuklearnog naoružanja i ovoj prijetnji napokon neko bi trebao odgovoriti snažno i uvjerljivo. Danas se održavaju samite NATO i EU, sastanak šefova država i vlada G-7. Ako i danas Moskva neće dobiti čvrst i snažan odgovor za vojni napad na Ukrajinu, onda sve nas čekaju jao jako loša vremena. Ne radi se samo o bezbjednosti Ukrajine, nego o budućnosti Evrope i čitavog demokratskog svijeta. Ako Moskva i danas osjeti strah u žilama Evropljana, budite sigurni da će krenuti dalje. Ako danas iz Brisela dobije snažan odgovor, onda poljuljana Moskva će propasti u svojoj vojnoj avanturi.
U ovoj situaciji samo pouzdanosti ukrajinskog naroda neće biti dosta da zaustavimo širenje Zla iz Moskve. Da podsjetim, kad u 988. godini Veliki Kijevski Knez Vladimir pokrstio je čitavu zemlju Rus tada regija oko rijeke Moskve još 200 godina odbijala učenje Hrista o milosrđu i čovječnosti. Izgleda to je tamošnjem stanovništvu već u krvi.