“Nikad ne vjeruj Rusima, govori jedna poslovica na Zapadnoj Ukrajini. Tek u Instanbulu ruska delegacija rekla da njihova vojska ništa neće preduzimati u pravcima Kijeva i Cernigova kako to odmah prekršili. Mi smo već na to naučeni. Prema Budimpeštanskom memorandumu (1994.) Ruska Federacija je zemlja garant naše teritorijalne cjelovitosti.
Moskva je tada uzela džabe iz teritorija Ukrajine treći u svijetu nuklearni potencijal, kojim sada nama prijeti. Rusija tada je preuzela od Ukrajine strateške bombardere i rakete da bih zauzvrat štitila ukrajinske granice od eventualnog neprijatelja, a sada njima bombardira Kijiv, Harkiv, Cernigiv, Mariupol.
Nivo cinizma u ruskoj politici nemoguće je da se uporedi sa ničim. Čak nacisti u nekim stvarima bili puno korektniji. Naši stari ljudi koje su preživjeli Drugi svijetski rat, uključujući moju majku, vide u ruskim okupatorima gore ponašanje nego čak od vojske Hitlera.
Prosudite sami.
Krajem februara 2014. godine u Simferopolu Rusi su iscenirali navodni napad i ubistva lokalnih mještana. To je odradila GRU – ruska vojno-obavještajna agencija da bih za par sati Duma (parlament) u Moskvi primila odluku za slanje ruske vojske na ukrajinski Krim “radi spašavanja od uništavanja običnih građana”.
U isti dani odredi specijalaca GRU zauzeli su zgrade parlamenta i vlade Autonomne Republike Krim, a na cijelu RF i svijet ruske medije poslali vijest da su to neki naoružani domaći ljudi.
Ruske vijesti do sredine marta 2014. g. govorili su da na Krimu gotovo i nema ruske vojske, pa to neka samoobrana poluotoka.
Krajem avgusta 2014. g. na Donbasu nekoliko ukrajinskih bataljuna dobrovoljaca bilo je opkoljeno ruskom regularnom vojskom koja bez najave upala preko granice.
Poslije pregovora Rusi su ponudili zeleni koridor za naše vojnike i svih njih tamo pobili, malo ko je uspio preživjeti u ovoj klopci.
Kao historičar želio bih podsjetiti da istu stvar uradila i sovjetska vojska u septembru 1939. g. tada je Njemačka napala na Poljsku započevši Drugi svijetski rat, a sovjetska vojska u to doba kao saveznik Berlina pridružila se okupaciji Poljske.
Nijemci nikako nisu mogli zauzeti tvrđavu u Brestu (sadašnja Bjelorusija).
22. seprembra 1939. g. u ovom gradu održana je zajednička njemačko-sovjetska vojna parada povodom zajedničkog zauzimanja Poljske. Ali Moskvi i Berlinu puno je smetalo da Poljaci još drže tvrđavu. Onda Rusi predlože poljskim braniteljima slobodni prolaz na počasnim uslovima u kojem su pobili sve Poljake.
Moskva uvijek sve radi podmuklo i amoralno. Sada prije deset dana kad napokon otvorili zeleni koridor prema Mariupolu, gdje su ruski specijalci tada probali ući na ovaj način u grad ali bili spriječeni ukrajinskim borcima. Danas, očekujemo da preko zelenog koridora izadje iz Mariupola što više ljudi da bih ko je ostao još živ imao šansu za život. Za ovaj koridor osim Kijeva borio se Crveni Krst i nekoliko zemalja (Francuska, Grčka, Turska). Što puno uznemiruje da Ruska pravoslavna crkva ništa nije poduzimala da spasi zatočene u okruženju u Mariupolu ukrajinske građane. Većina njih vjerski je pripadala Moskovskom patrijarhatu, koji inače još 24. februara podržao rat Putina protiv Ukrajine.
Moskovski patrijarh Kirilo tada je rekao da ovo rat protiv đavola. To znači da mi Ukrajinci koji branimo svoju zemlju smo vojnici đavola, a ruska okupatorska vojska koja ubija nevine ukrajinske mirne građene je horda svetaca.
Nije čudo da su kod većine zarobljenih ruskih vojnika pronašli uputnice od Moskovskog patrijarhata kojima osvećuju u “ograničenoj vojnoj operaciji” ubistva Ukrajinaca kao nacije fašista.
Zbog takvog neljudskog ponašanja moskovskog sveštenstva u ukrajinskom parlamentu pokrenuta je procedura zabrane djelovanja Moskovskog patrijarhata na teritoriju Ukrajine.
Već je očigledno da je Moskovski patrijarhat ostavio u Mariupolu svoje vjernike da umiru od gladi, hlada i bez vode strašnom smrću, smatrajući njih pripadnicima nacije fašista.
Ovu neljudskost Moskovskog svećenstva naš narod nikad neće zaboraviti, a kamoli tolerirati njihovu djelatnost u Ukrajini. Najstariji u historiji slavenski narod koji ima historiju od 1600 godina sigurno nije đavolski, kao Moskovski sveštenici tačno nisu svetci.
Još u sovjetsko doba je bilo svima poznato da Ruska pravoslavna crkva surađuje sa zloglasnim KGB, koji je kontrolisao čitavu crkvenu djelatnost.
Sa rascjepom SSSR Moskovski patrijarhat produžio je u potpunoj saradnju sa Kremljom. Nije čudo da dugogodišnji agent KGB Vladimir Putin uvijek u bliskim odnosima sa Moskovskim patrijarsima. Ispočetka sa Aljeksijem II , a sada s Kirilom.
Neka tako i bude, ali sigurno bez Ukrajinaca. Ipak, nepoznavanje historije nikako ne oslobađa od odgovornosti