Kada ukrajinski orkestar koji je pobijedio na Eurosongu te kada se članovi benda uz velike riječi zahvale publici za podršku, i zamole da ne zaborave na Mariupolj i Azovstalj to onda mnogo govori.
Opkoljeni Ukrajinci sa izmacima snaga drže odbranu u Azovstalji, ali nakon obraćanja Kaluš orchestra koji je i za sjećanje i podršku ukrajinskih boraca, ruska neandertalska vojska odmah je “zasula” Azovstalj sa zabranjenima fosfornome bombama.
Naši borci imaju u kontrolisanom dijelu Mariupolja na Azovstalji 800 ranjenih boraca od kojih 40 teško ranjenih. Već duže vrijeme Kijev vodi pregovore o zelenom koridoru za teško ranjene i razmjenu branitelja Azovstalji za zarobljene ruske vojnike, ali Kremlj sve odbija.
Njega ne interesuju vlastiti građani u zarobljeništvu zbog toga šta cijena života ruskog vojnika ne košta za oficijalnu Moskvu ništa.
Hiljade trupla ruskih vojnika danima čekaju u specijalno opremljene vagone i na to da ih preuzme ruska strana, ali to Moskvu ne brine. Za svakog ubijenog vojnika Kremlj mora dati porodicama poginulih odštetu od 5 miliona rubalja, a ako nema posmrtnih ostataka, onda nema isplate novca i nema porasta broja poginulih u statistici, koja je već stigla do cifre 27 hiljada.
Pri tome oficijalna Moskva službeno prikazuje brojke poginulih svojih vojnika deset puta manje.
Žene ukrajinskih boraca iz Azovstalji su se obraćale Vatikanu, da Papa pomogne po ovom humanitarnom pitanju, ali uzalud, Kremlj to nije prihvatio. Pokušao je nešto uraditi oficialni Pariz, Atena ali opet ništa. Sada je puno pregovara i turski predsjednik Erdogan pregovara da Rusi puste bar ranjenike. Turska bi ih mogla prebaciti na sigurno preko mora.
Ali opet Moskva ne želji pregovarati.
Porodice ranjenika su se obraćale i kineskom predsjedniku. On bitačno mogao nagovoriti Putina na izvršenje humanitarne akcije. Samo mi nije jasno da li Kina želji makar u bilo čemu pomoći Ukrajincima.
Peking izbjegava izvršiti svoje obaveze prema tačkama Budimpeštanskog memoranduma, gdje je stavio svoj potpis na garancije teritorijalne cjelovitosti Ukrajine, kad je Kijev besplatno vratio Rusiji treći u svijetu nuklearni potencijal u obliku strateških nuklearnih naoružanja, a također i veliku količinu taktičkih nuklearnih bombi.
Kina se pravi da nikom ništa nije dužna, makar samo prema međunarodnom pravu gdje bi morala osuditi rusku agresiju na Ukrajinu.
Mislim da da pomoć ranjenicima na Azovstalji bi mogla biti jedini realni humanirni doprinos Kine u ratu prema Ukrajini.
Ruska ratna avantura skupo je koštala Moskvu na međunarodnoj areni.
Moskovska agresija postavila je pitanje ispred Helsinki i Štokholma, kako osigurati bezbjednost svojih granica u susjedstvu nepredvidljivog Kremlja. Finska i Švedska su rekli odlučno “DA“ učlanjenju u NATO.
Prijetnje Moskve o mogućim posljedicama ne pomažu. Bahatost i drskost ruske vanjske politike samo su potaknuli ove dvije zemlje sjeverne Evrope da što prije stanu ispod odbrambenog kišobrana NATO-a.
U takva teška vremena to je jednostavno prava odluka.
Kremlj je naravno postao ljut, ali može se samo na sebe. Zamjenik ministra inostranih poslova RF Rjabkov i portparolka ministarstva Zaharova govori i o opasnim posljedicama takve odluke.
Neko od zastupnika u Državnoj Dumi čak je spomenuo da Rusija može potpuno uništiti Finsku za deset sekundi, ali opet ne pomaže.
Moskva jednostavno zaboravlja da svaka prijetnja korištenja nuklearnog oružja je prije svega kazneno djelo. Ima već dosta moskovskih propagandista i kremaljskih funkcionera koji samo za ove prijetnje će završiti na međunarodnom sudu.
Prvi ko će tamo biti bivši predsjednik RF, a sadašnji zamjenik Putina u Savjetu nacionalne bezbjednosti i odbrane Medvjedjev.
Njegove prijetnje prema nizu zemalja fiksiraju se, kao i opasne pravne nebuloze da sada nikog ne interesuje princip nedodirljivih granica.
Navodno sada je najbitnije šta će odlučiti lokalno stanovništvo.
Medvjedjev je tu prije svega mislio na Krim, kako je tamo prvo ušla okupatorska vojska, koja je organizovala za deset dana referendum o odcjepljenju i poslije na sljedeći dan ruski parlament prihvatio je ulazak ukrajinskog poluotoka u sastav Rusije uz brojke pseudo glasovanja, koje je odslikala ruska vojska.
Kad je Medvjedjev studirao na pravnom fakultetu Peterburškog univerziteta i kad je tamo doktorirao tada nisu učili studente ili nešto takvo glupo nisu dokazivali u naučnim radnjama.
To je “know how “ ruskog fašizma, koji za sebe stvara nove osnove pravnih rješenja, koje bi pravdali okupacijom tuđih teritorija.
Međunarodna javnost mora dati kvalifikaciju takvim izjavama Medvjedjeva kao vrlo opasne za međunarodni poredak, a naučno vijeće Peterburškog univerziteta trebalo bih oduzeti doktorat neznalici osnovnih pravnih principa postojanja granica i teritorijalne cjelovitosti zemalja članova UN, OEBS i drugih međuvladinih institucija.