“Ukrajina je premjestila svoju vojsku na jug, preko rijeke Ingulec, i udarila na ruske položaje. U toku vojne operacije bilo je oslobođeno dvadeset sela u regiji Herson. Ukrajinska vojska se bliži prema ovom glavnom gradu regije. Kremaljski planovi o provođenju referenduma na jugu Ukrajine postaju upitni.
Moskva je izmislila novu formu pseudolegitimnog pripajanja tuđih teritorija. Prvo ulazi ruska okupatorska vojska, poslije ide zabrana školskog sistema i kulturnog života na ukrajinskom jeziku; svi se ukrajinski mediji odmah uništavaju i instalira se otrovna moskovska televizija, koja sije mržnju prema Kijevu i državi, slavi ruski mir i propagira rusizam. Ova shema bila je prvo iskorištena krajem februara – početkom marta 2014. godine pri ulasku ruske okupatorske vojske na ukrajinski Krim.
Referendum za odvajanje od Ukrajine bio je organiziran za trinaest dana, uz punu kontrolu ruskih vojnih jedinica, pritom se pitanje izlaska iz sastava zemlje pravno nikako nije moglo razmatrati u okviru postojećeg nacionalnog zakonodavstva i međunarodnog prava. Za takav drzak i bahat čin od strane Rusije, svijet ju nije stavio na raspelo Međunarodnog tribunala, nije isključio iz većine međuvladinih organizacija, nije bojkotirao bilo koje sastanke sa Kremljom i nije uveo zabranu prisustva ruskih delegacija na međunarodnim konferencijama.
Zapad je komotno živio i nije bio raspoložen za svađu oko glavnih principa postojanja savremenih međunarodnih odnosa. Kao rezultat imamo na pomolu veliki evropski rat, koji bi mnogi iz visokih dužnosničkih kabineta željeli smjestiti samo u okvire Ukrajine. Ukrajinska vojska nije mogla probiti koridor prema zaštitnicama Mariupolja zbog toga što nije imala odgovarajućeg teškog naoružanja.
Sada je teška situacija u nekoliko pravaca na Donbasu, gdje ruska vojska ima neupitnu, ponekad i dvadeset puta veću prevagu u teškim naoružanjima. Zapad je, sa jedne strane, već shvatio opasnost širenja ruske invazije na evropsko tlo, o čemu svakodnevno govori ruska televizija, a sa druge često daje Ukrajini staro naoružanje sovjetske proizvodnje. Zna se da je nevojni put zaustavljanja agresije samo uvođenje oštrih ekonomskih sankcija, ali Moskva sve do sada od zemalja članica NATO i EU dobiva svakodnevno 900 miliona eura ‘plate’ za rusku naftu i plin, što dozvoljava komotno pokrivanje svih troškova ratovanja.
Napokon su u Briselu odlučili dogovoriti naftni embargo, ali Mađarska je uradila sve da ne bude skroz zatvoreno za kupnju ovog ruskog energenta. Osim toga, Bupimpešta je zatražila izuzetak iz upisa u evropske sankcije Moskovskog patrijarha Kirila, koji je duhovno osvetio ratni pohod Putina na Ukrajinu i ubistva Ukrajinaca, kao da je u pitanju narod Antikrista. Takvo nešto nikad nije izjavio nijedan predstavnik, a kamoli rukovoditelj neke duhovne konfesije. Ruski patrijarh je objeručke podržao vojnu agresiju i ubistva ukrajinskih civila. Zato je patrijarh Kirilo (u miru Gundjajev, još od sovjetske dobi agent KGB, a kasnije FSB) morao snositi odgovornost za propagandu nasilja i ubistva u Ukrajini. Ali, vrlo blizak Vladimiru Putinu, Viktor Orban opet je odradio važan zadatak Kremlja i blokirao ovu odluku.
U Mariupolju je od žestokih ruskih bombardiranja poginulo gotovo trideset hiljada ljudi. Većinom su oni bili vjernici Moskovskog patrijarhata. Ali Kirilo Gundjajev nijednom se nije obratio Putinu, koji je ranije radio u KGB, a kasnije bio na čelu FSB, da makar on otvara humanitarne koridore za izlazak građana iz ovog pakla i da ne bombardira civilne objekte u gradu tako žestoko. Sada se već oglasila i Ukrajinska pravoslavna crkva (UPC), koja je u hijerarhiji pripadala Moskovskom patrijarhatu, da ona više ne prihvata vrhovništvo Moskve i postaje samostalna u svom djelovanju.
To je, prije svega, ocjena djelatnosti patrijarha Kirila Gundjajeva. Moskovska propaganda vuče tezu o neophodnosti dolaska ruske vojske do Velike Britanije. Na ovom su putu Slovačka i Poljska, koje su već oglasile opasnost direktne ruske invazije, dalje se geografski nalaze Češka, Njemačka, Belgija i Francuska. Prag je već bio pod šapama sovjetske okupatorske vojske, zato Češka pomaže Ukrajini kako može. Ali Berlin, Brisel i Pariz još ostaju pri svojim kalkulacijama.
Oni bi da ukrajinska vojska zaustavi agresora i vrati ga kući, ali za ovo daju vrlo malo teškog oružja; oni ne bi željeli da Kijev postane saveznik Moskve, ali ne bi primili Ukrajinu u NATO i EU; oni su za poštivanje teritorijalne cjelovitosti evropskih zemalja, ali ne bi ulazili u čvrsti sukob sa Rusijom. Gospodo, morate se opredijeliti. Ukrajinci mogu zaustaviti ruskog medvjeda i bez vas. Dajte samo dosta modernog teškog naoružanja, pritisnite oštrim sankcijama privredu zemlje okupatora i dajte članstvo Ukrajini u EU i NATO. Ali nemojte se poigravati sa Kijevom, a kamoli da odbijete status kandidata za članstvo u EU. Inače će postati realna priča koju je uvijek govorio Kremlj ukrajinskom vrhu: ‘Zapad će vas na kraju prevariti.'”