“Ruski je svijet opet pokazao svoj agresivni karakter, nemogućnost prihvatanja drugačijeg mišljenja od njihovog. Zarad svoje izmišljene teorije, Kremlj je organizirao plenarno zasjedanje ideologa ruskog svijeta na okupiranom području Ukrajine, na Krimu. Sve je to uslijedilo i na manifestaciji ‘Velika ruska riječ’. Ovo zasjedanje Livadijskog kluba (dobilo je naziv po Livadijskoj palači, gdje se održala poznata Jaltinska konferencija 1945. godine, op. a.) postalo je važno propagandno mjesto stvaranja, odnosno obnove Ruskog Carstva.
Moskva pokušava proširiti ideologiju ruskog svijeta preko privremeno okupiranih područja Ukrajine, pokušava staviti nove ideološke okvire u novim teritorijalnim osvajanjima, propagira duhovno i fizičko uništenje svega što se ne želi pokoriti Rusiji i ruskom svijetu, koji je postao okosnica nove vladajuće ideologije u političkom životu Ruske Federacije, a to je ideologija rusizma – modernog ruskog fašizma.
I sve to maskiraju kroz širenje velike ruske riječi. Na zasjedanju su bili znanstvenici ruskog svijeta koji su kroz avangardu propagirali ideologiju Kremlja. Zato je sadašnje rukovodstvo okupiranog Krima došlo da ih pozdravi, a pritom su dali i svestranu podršku ovoj manifestaciji. Sve je zapravo počelo 2006. godine kao zasjedanje profesora i učitelja ruskog jezika, koji su za cilj imali proučavanje ruskog jezika – ne samo na teritoriji Ruske Federacije, već i izvan, gdje postoji mnogo škola u čijem kurikulumu postoje predavanja ruskog jezika, kao i studiji rusistike na fakultetima.
To je doista normalna stvar humanitarnog karaktera koju može prihvatiti svako demokratsko društvo van teritorije Ruske Federacije. Tako je Ukrajina bila gost domaćin susreta predavača ruskog jezika, razumijevajući važnost podrške ruskoj kulturi na Krimu, gdje su tada etnički Rusi bili većinska populacija na ovom poluotoku, i to od 1944. godine, od potpune deportacije domicilnih Krimskih Tatara. Tako sada imamo kratki period od propagiranja važnosti učenja ruskog jezika 2006. godine do njegovog korištenja u vidu ‘političke sjekire’ 2022. godine, koja mora sasjeći sve što je nerusko i dati ideološka opravdanja zbog agresije i napada na susjedne zemlje, čiji narodi ne žele prihvatiti superiornost ruske kulture naspram njihove.
2006. godine ja sam bio zamjenik šefa administracije predsjednika Ukrajine na Krimu i pozdravljao sam ovaj prvi skup u Livadijskoj palači. Tada nisam još znao za skovani plan Kremlja, da preko ruskog jezika širi agresivnu ideologiju rusizma. Profesori ruskog jezika tada su na zasjedanju zamolili da na Krimu bude još više škola u kojima će se predavati ruski jezik. Na prvi pogled plemenita ideja.
Samo smo kasnije saznali da ruske škole i fakulteti moraju postati centri u kojima će se pripremati ispiranje mozgova ukrajinskoj omladini zbog ideje obnove moskovskog političkog utjecaja i Ruskog Carstva. Tada sam odgovorio učesnicima skupa da Vlada Ukrajine na poluotoku posvećuje puno pažnje etničkim Rusima i zadovoljenju njihovih kulturnih potreba.
Na Krimu je bilo 58 posto ruskog stanovništva, a ukrajinska je država na poluotoku imala 92 posto škola u kojima su postojala predavanja na ruskom jeziku. Taj je postotak viši nego broj etničkih Rusa. Tada sam prvi put osjetio nepostojanje granica kod ruskog svijeta. Ukrajinska je država njima dala sve da neko ne bi govorio o odsutnosti podrške ruskoj kulturi na poluotoku, a njima je malo 92 posto cjelokupnog obrazovanja koje se odvija na ruskom jeziku. Poslije ovog zasjedanja, Ured predsjednika Ukrajine na Krimu preporučio je razvoj škola koje će imati ukrajinsko i krimsko-tatarsko jezičko obrazovanje, koji su gotovo nestali zbog ignorancije nekih lokalnih političara. I to je bilo prihvaćeno normalno od strane većine stanovništva ovog poluotoka.
Ukrajinski je utjecaj na Krimu tada svakodnevno rastao. Mislim da bi na popisu stanovništva poluotoka, koji se morao obaviti 2011. godine, došlo do prevage i Rusi ne bi bili etnička većina. Djeca iz mješovitih brakova željela su se izjasniti kao Ukrajinci, po nazivlju svoje države, ali tada je Moskva imala jak politički utjecaj na bivšeg i kasnije odbjeglog predsjednika Ruske Federacije Janukoviča i na njegovu vladu. Štednja novca je tada navedena kao razlog izostanka popisa stanovništva. Moskva je počela značajno gubiti utjecaj na stanovništvo Krima, pa je zato počela hitno pripremati okupaciju poluotoka.
Na sadašnjem skupu u Jalti, takozvani predsjednik Državnog savjeta Krima, Konstantinov, uputio je poruku o neophodnosti likvidacije ukrajinske države u bilo kojem obliku. Ako se to ne učini, onda će u Ukrajini biti revitaliziran nacizam. Tako je ruski svijet stavio znak jednakosti između ‘ukrajinskog’ i ‘nacističkog’; ovaj rat nije protiv nacizma nego svega ukrajinskog, sve historije u zadnjih hiljadu i po godina. To je jasna oznaka genocida: fizičkog, kulturnog i mentalnog uništenja jedne jako velike i stare evropske nacije. Posljednji takvi planovi bili su prisutni kod Hitlera, koji je htio stvoriti Treći Rajh.
Moskva je krenula u rat i cilj joj je revitalizacija Ruskog Carstva. Jučer je Vladimir Putin sebe uporedio sa carom Petrom Prvim, koji je stvorio rusku imperiju 1721. godine. Putin je izjavio da ide putem povratka bivših teritorija Carstva, a to znači da su u opasnosti sve bivše zemlje Sovjetskog Saveza – Poljska i Finska. Tako se Ukrajina sada na bojištima bori sa nadmoćnijim ruskim agresorom, budući da su na prvoj liniji odbrane evropske civilizacije od rusizma i ruskog svijeta. Na zasjedanju u Jalti bili su prijedlozi o stvaranju dužnosti ruskog imperatora, a za nekoliko će godina svoje zasjedanje organizirati u Kijevu ili Washingtonu. Neko je rekao da je to ‘politička šala’, a svi znamo da u šali ima pola istine. Izgleda da sve evropske nacije trebaju čistiti oružje.”