Elmedina Imamović je mlada talentovana umjetnica. Završila je Arhitektonski fakultet u Sarajevu, a pored toga cijeli život se bavi umjetnošću.
– Crteži su moj prvobitni način komunikacije. To sve potiče od moje treće godine života kada sam prvi put nacrtala svoj prvi crtež u ilustroanoj enciklopediji „Istorija 1“ i tada sam već bila svjesna da to ima neku supstancu, da to ima neku vrijednost. Zapamtila sam ga, sačuvala sam ga i onda sve je krenulo od te tačke, kazala je Elmedina za Face.ba.
U “PRESJEKU 03-27” koji traje od 3 godine do 27 je došlo do jasnih znakova da se platno treba razapeti i izložiti oku čovjeka, drugog čovjeka. Pretjerano taloženje zbija, dolazi do podražaja koji se kroz nervni sistem realizuje i oblikuje u osjet. Osjet je jako kratak, oko više pamti. S toga je tačan broj 03 – 27 / 27-3=24.
Zanimljivo je da se izložba održala u “neuređenoj” sali. Slike su bile okačene na goli betonski zidovi.
– Ideja otvaranja izložbe došla je prirodno. Bio je interesantan proces i u smislu mentalne pripreme, a i u smislu generalno tih fizičkih priprema, postavljanja i danas izlažem tu svoje radove kroz izložbu 03 -27 koji zapravo predstavlja vremenski interval od treće do dvadeset sedme godine, odnosno 27-3 jednako 24, to je taj tačan broj i to je taj zapravo vremenski interval u kojem sam izložila sve svoje zapise, poručila je Elmedina.
Avangardna umjetnost je dosta teža za shvatanje, a jedno umjetničko djelo se posebno sviidjelo posjetiocima izložbe.
– Kad krećem u proces slikanja, to je više instiktivno slikarstvo. Ne razmišljam previše o motivima. I ova slika sama se nekako razvijala, slojeve se slagali. Ispod ove slike se nalazi totalno druga kompozicija, totalni konstruktivizam i onda je došlo do slaganja ovih slojeva. Na kraju sam dobila ovaj efekat tornja. Jednostvano ovi pikturalni elementi koji se dešavaju u lijevoj gornjoj polovini su me naveli na planinu Konjuh na kojoj sam inače bila. Iz nekog razloga su me podsjetili na borovnice (inače planina Konjuh je puna borovnica) i onda me podsjetilo na to rodno mjesto moje nane i zamislila sam baš taj momenat pred svitanje, sabah. Moja nana odlazi na sabah namaz, ezan je doziva. Ima jedan interesantan detalj. Zapravo, ona je bila u feridži. Moja nana nije željela da skine feridžu iako u to vrijeme zakon je tražio da se skine što ona nije htjela. Čak je nekoliko noći provela u policijskoj stanici zbog toga. Zato sam napravila tu povezanost kroz liniju sa džamijom kroz njenu feridžu, pojasnila je Elmedina.