„Ruska Federacija je zemlja sponzor terorizma, a to je poznato još od 2014. godine.
Oficijelna Moskva sponzorisala je terorističke aktivnosti na privremeno okupiranom području Donbasa. Ona je željela predstaviti situaciju takvom da je na ukrajinskom Donbasu lokalno stanovništvo navodno diglo ruku na svoju zemlju u korist tuđe države – Rusije. Ovaj trik ruske propagande Moskva je širila po čitavom svijetu. Uzevši i to da je gotovo svo rukovodstvo od navodnih narodnih pobunjenika Donbasa bilo iz Rusije, i to najviše oficira Glavne vojno-obavještajne agencije (GRU) i zloglasnog FSB. Možete zamisliti razinu cinizma Kremlja, koji je svoje obavještajce predstavljao kao narodno rukovodstvo takozvanih Donjecke i Luganske narodne republike. Ruska vojno-obavještajna agencija uzela je pod svoju direktnu kontrolu privremeno okupirana područja Luganske regije, a FSB pod kontrolu Rusiji teritorije Donjecka. Tek kasnije, Moskva je pronašla od lokalnih stanovnika koji su od ranije bili agenti ruskih specijalnih službi, neke sumnjive ličnosti, za koje niko nije čuo i nije znao prije 2014. godine.
Najzloglasniji iz ove sredine bio je pukovnik ruske sigurnosne službe Girkin (Strjelkov), koji jeobnašao dužnost ministra odbrane nelegalne tvorevine – Donjecke narodne republike (DNR). On je u 1992. godini ratovao kao ruski dobrovoljac u Bosni Hercegovini u Podrinju. Tamo je od lokalnih bosanskih Srba tražio više aktivnosti u ratovanju i ubijanju lokalnog stanovništva koje nije podržavalo ove ratne aktivnosti. Nakon toga je otišao na ratišta u Pridnjestrovlju.
U februaru 2014. godine. pojavljuje se u Krimu sa grupom ruskih specijalaca koji su tokom noći na 27. februar zauzeli zgrade krimskog parlamenta i vladu ukrajinske autonomije i to navodno kao neki lokalni krimski kozaci. Moram samo podsjetiti da u Krimu historijski nikad nije bilo kozaka. Girkin (Strjelkov) odgovarao je za lično osiguranje tadašnjeg predsjednika krimskog parlamenta Konstantinova koji je bio pod kontrolom Kremlja. On je pomagao Konstantinovu falsifikovati navodne odluke Vrhovne Rade Krima o nezakonitom referendumu o otcjepljenju od Ukrajine, što nije predviđeno niti jednim zakonodavnim aktom Krimske autonomije i države Ukrajine. Tada je u zgradi krimskog parlamenta bila samo trećina neophodnih deputata parlamenta. Umjesto njih glasali su ruski specijalci. Takvog cirkusa nije bilo čak niti u jednoj zemlji Afrike u toku državnih udara. Međunarodna zajednica tada je ‘progutala’ rusku okupaciju Krima i pseudoreferendum koji je bio organizovan za 12 dana pod cijevima ruskih pušaka.
Evropa je previše ovisila od ruskog plina i nafte i nije željela izlaziti iz stanja komfora da bi spriječila rusku invaziju na ukrajinski Krim. Rusija, osjetivši slobodu djelovanja bez odlučne reakcije SAD-a i NATO-a krenula je dalje. I to je bio Donbas. Preko svoje agenture i plaćenika Moskva je počela destabilizirati situaciju u regiji. Kremlj je dovozio na Donbas, što je bio slučaj i na Krimu, svoje građane iz susjednih ruskih regija, koji su se sa ruskim zastavama navodno predstavljali kao Ukrajinci. Međunarodna javnost guta rusku informacijsku pilulu. Donbas postaje žarište sukoba. Tu dolazi ogromna količina ruskih dobrovoljaca i kozaka koji kao da ne pripadaju službenoj ruskoj vojsci, i to navodno nije akt agresije.
Tačno osam godina prije, ruski pukovnik Girkin obratio se Moskvi da potpomogne uništavanju ukrajinskih ratnih aviona, koji su počeli bombardovati položaje ruskih kozaka i dobrovoljaca. Uz najvišu saglasnost iz Kremlja na privremeno okupiranu teritoriju Donbasa, gdje još nije planuo veliki ratni sukob bili su dopremljenje savremene protuavionske rakete. Naravno, ruski kozaci i dobrovoljci nisu bili spremni za rukovanje naprednim protuzračnim sistemom Buk. Iz Moskve je došla direktiva da nekoliko takvih sistema iz 53. ruske brigade protuavionske odbrane iz Kurska dopremi u privremeno okupiranu Donjecku regiju. Generalštab RF i ruski pukovnik Girkin (Strjelkov) iznenadno su početi uništavati ukrajinske borbene avione. Prva ispaljena raketa pogodila je malezijski građanski Boing 777, koji je letio za rutom iz Amsterdama za Kuala Lumpur. Svih 298 putnika uključujući 80 djece i članove posade su poginuli. Ovo je bio akt terorizma protiv civilnog stanovništva i sud u Haagu osam godina razmatra predmet tačno u ovom smislu. Bili su okrivljeni spomenuti ruski pukovnik Girkin, takozvani rukovoditelj vojno-obavještajne službe takozvane DNR, ruski pukovnik Dubinskij, njegov zamjenik, ruski potpukovnik Pulatov i jedan ukrajinski građanin Harčenko, koji je ispunjavao naredbe svojih ruskih šefova. Haaški sud već do kraja godine planira donijeti svoju odluku što se tiče ovog terorističkog akta, koji je sponzorisa i sprovela Ruska Federacija. Vlada Nizozemske također se obratila Evropskom sudu za ljudska prava da se opredijeli za ulogu Ruske Federacije u uništenju ovog građanskog, Boinga 777.
Dosadašnjim terorističkim bombardovanjima ukrajinskih gradova, Rusija je došla preko rata u Bosni i Hercegovini i Pridnjestrovlju, do okupacije dijelova Gruzije, aneksije Krima, zauzimanja pola ukrajinske regije Donbasa i napokon velikog rata protiv Ukrajine. Dugi lanac ruskih ubistava civila od 1992. do 2022. godine traje već trideset dugih godina. Za ovo vrijeme, Rusija kao država sponzor terorizma usmjerila je na ovoj terorističkoj tradiciji i svoje stanovništvo, koje podržava Kremlj u sistematskim ubistvima civila u Ukrajini i šire u Evropi. Rješenje situacije je samo jedno. Moramo istjerati prijatelje Moskve iz evropskih političkih prostora i strogo osuditi Kremlj za provedbu terorističke politike.“