“Kineski ministar vanjskih poslova Vang Ji izjavio je da ‘Peking nije strana u ukrajinskoj krizi’. ‘Nećemo biti ravnodušni promatrači i, štaviše, ne namjeravamo dolijevati ulje na vatru. Uvijek smo bili dosljedni i nepokolebivi u postizanju mira i pregovora. Dvije strane trebaju da izvuku pouke iz ukrajinske krize. Sve strane trebaju da razgovaraju o stvaranju ravnoteže, efikasne i održive arhitekture sigurnosti za postizanje trajnog mira.’
Ministar vanjskih poslova zemlje, koja je stalna članica Vijeća Sigurnosti UN, morao bi, prije svega, šta piše u Statutu UN-a i kako on klasificira neisprovocirani napad jedne zemlje na članicu utemeljiteljicu UN. Ukrajina je postala članica UN među prvima, od ukupno 51 zemlje, zato što je snažno doprinijela pobjedi nad nacizmom i fašizmom u Drugom svjetskom ratu i imala je najviše gubitaka u stanovništvu u odnosu na sve evropske narode u ovom krvavom ratu – gotovo deset miliona poginulih i 14,3 miliona demografskih gubitaka, kad je riječ o stanovništvu.
22. juna 1941. godine, prvog dana napada nacističke Njemačke, u četiri sati ujutro bio je bombardiran glavni grad Ukrajine – Kijev, i to od strane Luftwaffe. Na isti način, u četiri ujutro 24. februara 2022. godine, Kijev je bio pogođen sa svih strana ruskim balističkim raketama.
Kijev je najveći i najstariji slavenski grad koji je osnovan 482. godine i preživio je mnogo neprijateljskih napada tokom svoje historije. Ali ovaj je bio stvarno težak i podmukao zbog toga što je susjedna Bjelorusija podlo pustila rusku vojsku preko svoje teritorije, da bi se ona prvog dana rata pojavila pred glavnim ukrajinskim gradom. U okolici Kijeva su počele teške borbe, koje su trajale više od mjesec dana i ruski se agresor morao povući. Pored Kijeva, u potpunim ruševinama je ostao grad Irpinj, sa 63 hiljada stanovnika, gdje sam ja počasni profesor Državnog poreznog univerziteta. Ruska je artiljerija cinično uništila pola zgrada ovog hrama znanja.
Pored, u uništenoj Buči, u mukama je ubijeno gotovo 1400 stanovnika, uglavnom sa vezanim rukama; silovano je na stotine žena, djece, starica… Najviše je u ubistvima i silovanjima ukrajinskih civila bila prisutna 64. ruska motorizirana brigada. Vladimir Putin je, poslije povratka ovih ubica u Rusiju, za zlodjela u predgrađu Kijeva, na ukrajinskom teritoriju dao ovoj brigadi čin gardijske. Izgleda da je baš ova postrojba najviše ispunila Kremljove upute u uništenju ukrajinske nacije. Potpuno je uništen i grad Borodjanka, od četrnaest hiljada stanovnika.
U čitavom gradu nije ostalo niti jedne cijele zgrade. Gotovo je potpuno uništen i grad Gostomelj. Tu, na aerodromu, ruski su vandali na pisti uništili najveći, u historiji čovječanstva, teretni avion Mrija, što znači Mašta, koji je po cijelomu svijetu dopremao velike i negabaritne razmjere tereta brzo i efikasno. Ruska vojska bezočno je bombardirala gradove Černigiv, Sumi, Harkiv, Mikolajiv… Praktički je sravnjen grad Mariupolj, gdje je ruska vojska uništila trideset hiljada stanovnika. Jedan dio njih poginuo je od ruskih granata, drugi je dio umirao u stradanjima bez vode, jela i lijekova.
Pored Mariupolja, na Donbasu je u potpunosti uništen grad Volnovaha; praktički je nestao s mape, zbog ruskih bombardiranja, Sjevjerodonjeck. U toku vojne operacije u regiji Donbas, ruska je vojska tokom samo jedne minute ispaljivala hiljadu granata. Ukrajinski vojnici u ovo kritično vrijeme, u maju ove godine, nisu imali ni hiljadu ispaljenih metaka. Da lije poslije takvog peglanja moglo ostati nešto cijelo ili nešto živo? Sada je Vladimir Putin izjavio da Rusija još i nije počela rat. Poslije takvog govora šefa Kremlja u Parlamentu, ruske rakete stalno padaju po gradovima Vinici, Odesi, Dnjepru, Zaporožju, Krivom Rigu. Uništena je infrastruktura u iznosu od stotinu milijardi dolara.
Za sve ovo Peking dobro zna, jer u Kijevu ima veleposlanstvo, a pri tome šef kineske diplomacije govori ne o krvavom ratu nego o nekom konfliktu u Ukrajini. Kina je garant teritorijalne cjelovitosti Ukrajine prema Budimpeštanskom memorandumu. Rusija je već okupirala petinu ukrajinskog teritorija, a kineski ministar vanjskih poslova nijednom nije osudio najveći rat poslije Drugog svjetskog, koji je podmuklo počela Ruska Federacija. Vang Ji govori da iz ovog svega moramo naučiti neku lekciju. Pitam se koju… Ako da Rusiju treba međunarodno kazniti i izolirati zbog grube agresije, to bi bilo razumljivo.
Da, niko više ne vjeruje Kremlju, koji je garantirao cjelovitost Ukrajine prema memorandumu u Budimpešti i 200 bilateralnih sporazuma, a sada njih bezočno krši – to je sasvim jasno. Samo nisam siguran da li na ovo misli kineski ministar. Svi pitaju da li bi se bez preliminarnog odobravanja u Pekingu Putin uopće mogao usuditi krenuti u takvu vojnu avanturu. Njega možda nisu mogli zaustaviti Vašington i Brisel, ali Peking bi sigurno mogao, ali to još nije uradio. Ako Kina želi mir u Ukrajini, onda treba napokon izjaviti da Putinova vojska mora napustiti teritorij suverene države, kojoj je Peking garantirao potpuni integritet. Kakva može biti sigurnosna arhitektura za postizanje trajnog mira kad ruska vojska uništava stari evropski narod? Da li je moguće tražiti stvaranje ravnoteže za račun uništenja čitavih zemalja?
Iz ove izjave smo samo shvatili da se Kina nije svrstala ni na stranu agresora, a ni na stranu zemlje žrtve agresije, kojoj je svojedobno dala garancije cjelovitosti. Ali postoje jednostavne stvari. Ako si uz agresora, onda si sam agresor; ako ne podržavaš zemlju koja se bori za svoje međunarodno priznate granice, onda postoje sumnja što pitanja međunarodnih granica nisu svetinja, bazirana na suvremenom međunarodnom pravu Negiranje međunarodnog prava je put u propast. Zamjena prava idejom ravnoteže je opasna igra.”