Koji normalan čovjek uopće ne bi želio mir, posebno kad u tvojoj zemlji ginu hiljade ljudi, uništavaju kuće, fabrike, preduzeća, mostovi, sve što je živo i sve što je sagrađeno. Predsjednik Rusije Vladimir Putin u Teheranu izjavio je da Ukrajina ne želi postići mirni sporazum. I tu kao i uvijek gospodin Velika laž – šef Kremlja zamjenjuje tezu. Moskva je počela rat ne zbog toga da postigne pravedni mir. Ovaj krvavi rat je sredstvo za dobivanje Kremljom mira uz svoje uslove. Takav mir bi Moskvi osigurao priraštaj tuđih teritorija i vrijeme za odmor da bi opet krenuli u novu ofanzivu.
U martu 2014. godine Rusija je nasilno okupirala ukrajinski Krimski poluotok i videći da Kijev nema realne međunarodne podrške za očuvanje svog teritorijalnog integriteta, Moskva je odmah krenula dalje u oduzimanje ukrajinskog Donbasa. Kad je tamo osjetila snažni odgovor na svoju agresiju, morala se zadovoljiti samo pola teritorija Donbasa i odmah započeti pregovore na samom početku septembra 2014. godine za sklapanje mirovnog sporazuma Minsk 1. Ovo je bilo za svaki slučaj za par dana prije samita NATO-a u Nju Portu (velika Britanija) da ne bi bilo rigorozne reakcije Alijanse na rusku agresiju. Za nekoliko mjeseci ruska vojska dobila je još malo ukrajinskog teritorija na Donbasu i opet slijedi prijedlog za mirovni sporazum Minsk 2 u februaru 2015 godine. Sada je ruska vojska okupirala mnogo ukrajinskih teritorija na jugu zemlje i opet ide prijedlog za pregovore. To znači oduzimanje već okupiranih područja i priprema snaga za sljedeći udarac. To je taktika još Moskovske kneževine i Ruskog carstva koji su korak po korak oduzimali tuđe prostore. Zato je Rusija sada najveća po površini zemlja na svijetu. Gotovo sve ove teritorije su bile prigrabljene vojnom silom, podmićivanjem i iznudom slabijeg protivnika.
Tako je sadašnji ruski prijedlog za pregovore trik da uzakoni svoju okupaciju na oduzetom ukrajinskom teritoriju i ima predah za sljedeću agresiju. Većina zemalja je to odavno pročitala, ali ima vjernih kremaljskih partnera u NATO-u i van Evrope koji guraju moskovski prijedlog navodno za postignuće mira, a u stvari traženje pauze za pripremu novog možda još krvavijeg rata.
Prije od 82 godine Sovjetski Savez koristio je pregovore da zauzme Litvu, Latviju, Estoniju. Tako 1939. godine SSSR je prinudio tri Baltičke zemlje da prihvati razmještanje na svojim teritorijama sovjetskih vojnih baza iz kojih je za godinu dana Moskva krenula u osvajanja ovih relativno malih država. Recimo, predsjednik tadašnje Estonije bio je uhapšen i osuđen sovjetskim sudom za ometanje pripajanja Estoniji SSSR-u. Možete zamisliti cinizam staljinskog režima koji sada stalno koristi Vladimir Putin da predsjednika okupirane države osuđuju za protivljenje invaziji. Moskva koristi iste sheme i sada kada u ukrajinskim Krimu i Donbasu sudom Ruske Federacije osuđuje sve ukrajinske državljane koji se usudili biti protiv ruske okupacije. Predsjednika Estonije (1938.-1940.) Konstantina Pjatsa i čitavu njegovu porodicu uključujući male unuke bacili su u zatvor u Baškiriji. Na početku estonskog predsjednika su poslali na prinudno psihičko liječenje u susjedni Tatarstan u grad Kazanj, a kasnije u grad Kalinin. Tamo su njega psihički ¨liječili¨ deset godina. Moskva je smatrala čudnim da se neko protivi uspostavi sovjetskog režima. U razumijevanju Kremlja to je mogao biti samo luđak. Konstantinu Pjatsu presuda je bila oglašena tek dvanaest godina poslije uhićenja 1952. godine već poslije Drugog svjetskog rata. On je dobio 25 godina zatvora za protivljenje uspostave u Estoniji sovjetske vlasti. Tamo na održavanju kazne on je i umro 1956. godine. Svi članovi obitelji su poginuli u zatvorskim tamnicama. U ludnici u Tveri (grad Kalinin) Konstantina Pjatsa liječnici su uvijek pitali ko je on? I on je stalno odgovarao da je predsjednik Estonije na šta se osoblje psihijatrijske bolnice ovog ruskog grada jako smijalo. 1990. godine Pjats je bio ponovno pokopan u glavnom gradu Estonije Tallinnu. Za mjesec dana službeno će biti otvoren spomenik u centru glavnog grada poginulom na ruskoj robiji prvom predsjedniku Estonije.
Sada je Estonija opet na rubu dolaska ruske okupatorske vojske koja samo duboko zapela u Ukrajini. Ali zemlja je odlučna i spremna dati otpor mogućoj ruskoj agresiji, što nije bio slučaj 1940. godine. Estonci su se opredijelili da je bolje poginuti uzdignutih glava nego opet čistiti prljave čizme ruskih vojnika.