“Tu spadaju Hersonska i Zaporoška oblast i niz drugih teritorija, a ovaj proces sr nastavlja dosljedno i uporno. Jedan od razloga za to su navodno isporuke Kijevu američkih višecijevnih raketnih bacača HIMARS.
Lavrov je u javnost iznio planove koji su postojali u Kremlju od početka vojnog napada na Ukrajinu 24. februara ove godine, koji ustvari traje od februara 2014. godine kada je ruska vojska počela nezakonitu okupaciju ukrajinskog Krimskog poluotoka.
Tek je kineski ministar vanjskih poslova Vang Ji dao prijedlog da treba izvući lekciju iz događaja u Ukrajini, nakon čega je Moskva odmah reagirala i otvoreno izjavila da želi prigrabiti najmanje pola Ukrajine. Pogledajmo samo da li će makar nekako reagovati na ovo Peking, koji je službeno izjavio da ne želi sijedjeti skršenih ruku, ili će možda i dalje promatrati ruska ubistva ukrajinskih građana u krvavom neisprovociranom ratu koji Kina uporno zove konflikt.
Lavrov je poručio da čim je Rusija krenula u rat, ona mora biti međunarodno kažnjena za grubo kršenje Statuta UN, glavnih principa OESS i normi međunarodnog prava. Čini se da HIMARS toliko donosi neugodnosti ruskoj okupatorskoj vojsci da je Moskva odlučila otvoreno reći za svoje osvajačke ciljeve. Ministar Lavrov je ovom izjavom svrstao sebe pored glavnih ratnih zločinca Kremlja i čeka ga sud za izvršene zločine protiv Ukrajine. On je to učio još kao student Moskovskog instituta za međunarodne odnose kad studirao međunarodno pravo. U to doba čak ni SSSR nije mogao sebi dozvoliti da otvoreno govori o opravdanju agresije, njenom širenju i nezakonitom grabljenju tuđih teritorija. Tada se Moskva makar službeno borila za mir, a sadašnji Kremlj bori se za rat. To je velika enigma o kojoj je govorio Lav Tolstoj u svom povijesnom dijelu ¨Rat i Mir¨. Sadašnja Rusija je postala leglo krvoločnih neandertalaca koji su žedni osvete ljudskoj civilizaciji. Moskva sje klona tumačiti događaje u shvaćanju međunarodne realnosti, za razliku od Lava Tolstojeva samo kao Rat i Rat.
Već krajem ove godine Haaški sud počinje svoj posao za zločine u Ukrajini i naravno da se ova službena izjava Lavrova već može slobodno koristiti za krivnju i odgovornost ruskog ministra vanjskih poslova. Bivši predsjednik Rusije, a sadašnji zamjenik Putina u ruskom Savjetu nacionalne bezbjednosti i odbrane Dmitrij Medvedev također ne vjeruje da će odgovarati za prijetnje nuklearnim oružjem i svoje pokliče za rat i ubistva stanovništva u Ukrajini. Isto tako nisu vjerovali u svoju odgovornost ni rukovoditelji Trećeg Reiha kada su ubijali milione nevinih ljudi i započinjali agresivne osvajačke ratove u Evropi. Svi su završili tragično, ali logično. Prijetnje Medvedeva o nemogućnosti osude najviše političare iz zemlje koja ima ogromni nuklearni potencijal Haaški sud za zločine agresije u Ukrajini će uzeti do znanja, ali izgleda neće prihvatiti. Ipak, zločinac mora uvijek odgovarati za svoje zločine. Posjedovanje nuklearnog oružja građana takvih zemalja kao SAD, RF, Velika Britanija, Francuska ili Kina nema utjecaja na provođenje istrage i donošenje sudske odluke. To bi Dmitrij Medvedev kao pravnik sa strukom morao dobro znat.
Šo se tiče HIMARS, oni stvarno pomažu ukrajinskoj vojsci da polako mijenja situaciju na ratištima. Međutim, njih još nije u dovoljnoj količini dobila Ukrajina. Samo za efikasnu odbranu, neophodno je oko 50 takvih višecijevnih raketnih bacaća, a za djelovanja u napadu odnosno akcijama u oslobađanju privremeno okupiranih ruskom vojskom ukrajinskih teritorija njih potrebno do sto. O tome je govoreno na jučerašnjoj sjednici u Ramštajnu, gdje se dogovaralo o četvrtom paketu vojne pomoći Kijevu kada je govorila ukrajinska strana. Apsolutno jerazumljiva i pozicija SAD-a koja naglašava da stvar više nije u količini sistema HIMARS koliko je stvar u količini raketa koje će Ukrajina imati u rezervi . I to je isto apsolutno tačno u pogledu logistike.
Sa druge strane ambasadori zemalja EU, prihvatili su novi sedmi paket sankcija protiv Rusije, koja do sada ne želi reagovati na znakovi neophodnosti zaustavljanja agresije. Pod sankcijama je sada rusko zlato i firme koje trguju oružjem, a također moskovski propagandisti koji promoviraju rat na kremaljskoj televiziji i u moskovskoj javnosti. Nije to nešto odlučujuće što bih zaustavilo rusku invaziju na Ukrajinu, ali Kremlj mora platiti još višu cijenu svog agresivnog ponašanja. Treba dobro razumjeti da politika sankcija ne može zaustaviti Moskvu, već može samo usporiti realizaciju njezinih strateških ciljeva. Kada ukrajinski vojnik dobija najsavremenije oružje, samo on može pokopati planove Kremlja. Sada je sve na ukrajinskom vojniku!”